Konvencije za imenovanja u Javi su pravila koja treba slijediti prilikom odlučivanja koje ime dati identifikatorima kao što su klasa, paket, varijabla, konstanta, metoda itd. Sve klase, interfejsi, paketi, metodi i polja u programskom jeziku Java se imenuju u skladu s tom konvencijom. Prednosti konvencije o imenovanjima u Javi Koristeći standardne konvencije o imenovanjima u Javi, kod postaje lakši za čitanje kako za onoga ko ga je pisao tako i za druge programere. Čitljivost Java programa je veoma važna. Ona znači da je potrebno manje vremena da se shvati šta kod radi.
Ime | Konvencija |
Ime klase | Treba početi velikim slovom i biti imenica napr. String, Color, Button, System, Thread itd. |
Ime interfejsa | Treba početi velikim slovom i biti pridjev napr. Runnable, Remote, ActionListener itd. |
Ime metode | Treba početi malim slovom i biti glagol napr. actionPerformed(), main(), print(), println() itd. |
Ime varijable | Treba početi malim slovom napr. firstName, orderNumber itd. |
Ime paketa | Treba biti ispisano malim slovima napr. java, lang, sql, util itd. |
Ime konstante | Treba biti ispisano velikim slovima napr. RED, YELLOW, MAX_PRIORITY itd. |
CamelCase u konvencijama o imenovanjima u Javi Java slijedi tzv. camelcase sintaksu za imenovanje klase, interfejsa, metode i varijable. Ako je ime kombinovano od dvije riječi, druga riječ će uvijek početi sa velikim slovom napr. actionPerformed(), firstName, ActionEvent, ActionListener itd.
Objektno orijentisano programiranje u Javi Index