| Uvod u C | Autor: Milan Miščević | |
|
Jezik
Istorijat C++ Kompajler Razvojni ciklus Hello.c Greške Komentari Varijable Printf i scanf Include i main Zbir.c Konstante Naredbe i izrazi Operatori I Zadaci I nivo Operatori II If/else Zadaci II nivo For Zadaci III nivo While Zadaci IV nivo Funkcije Zadaci V nivo Nizovi Zadaci VI nivo Zadaci Rječnik Literatura abc C |
#include
Naredba #include (eng. uključiti) daje instrukciju kompajleru da doda sadržaj uključujućih datoteka u aplikaciju za vrijeme kompajliranja. Bez njih ne mogu se izvršavati neke funkcije, poput printf i scanf. Te datoteke imaju ekstenziju *.h i zovu se datoteke zaglavlja (eng. Header File). Za sada vam je potrebna samo jedna datoteka, a to je stdio.h (eng. Standard Input/Output).
#include <stdio.h>
main funkcija
"Main" na engleskom znači "glavni", a sobzirom da ima iza zagrade, znači da je funkcija. Ona je sastavni dio svakog C koda. Poslije main() dolazi par viličastih zagrada ( {} ). Unutar njih se nalaze naredbe koje čine tijelo main funkcije i čitave aplikacije. Izvršavanje aplikacije počinje od prve naredbe main funkcije, a završava se zadnjom naredbom.
main()
{
/* Naredbe. */
}
Jedna od odlika funkcija je da vraćaju neku vrijednost. To čine naredbom
return (eng. return - vratiti). Više riječi o funkcijama biće u poglavlju
Funkcije.
main()
{
/* Naredbe. */
return 0;
}
Nulom main() funkcija javlja operativnom sistemu da je sve prošlo bez problema.
Hello.c Nakon što smo se upoznali sa main funkcijom i include naredbama, mislim da nije teško shvatiti kako radi primjer Hello.c.
#include <stdio.h>
main()
{
printf("Hello, World!\n");
return 0;
}
|
|
