Opis:Kantova ''Kritika moći suđenja'' otkrila je da između prirode i slobode, između razuma i uma postoji nešto što se može imenovati kao moć suđenja, rasudna snaga, mašta, uobrazilja, koja ima zadaću posredovanja

Moć suđenja, rasudna snaga jeste sposobnost da se pojedinačno (supsumira) podvede pod cjelinu, opštost. Na osnovu te sposobnosti mi razlikujemo, kako ističe Kant, da li je nešto lijepo ili nije lijepo jer ne povezujemo razumom predstavu sa objektom radi saznanja, već je povezujemo uobraziljom sa subjektom i sa njegovim osjećanjem zadovoljstva ili nezadovoljstva.

Kritika moći suđenja je djelo u kom se istražuje lijepo i uzvišeno. /Lijepo kao stvar opšteg dopadanja, kao forma svrhovitosti predmeta bez predstave neke svrhe, kao bezinteresno sviđanje, kao nešto što se saznaje bez pojma kao predmet nužnog sviđanja i za razliku od uzvišenog , koje je uvijek i nešto 'veliko', lijepo može biti i nešto 'malo'/

Kritika moći suđenja je i kritika teleološkog mišljenja sa kojom  Kant povezuje estetsko s moralnim jer istražuje granice svrhovitog u prirodi.
 Lijepo kao bezinteresno sviđanje Kant određuje i kao predmet opšteg dopadanja. Kant u djelu ''Kritika moći suđenja'' uočava razliku između prirodne ljepote i umjetničke ljepote. ’’ Prirodna lepota jeste neka lepa stvar;  umetnička lepota je lepa  predstava o jednoj stvari''. (Kant, Kritika moći suđenja'', BIGZ, Beograd, 1991, str.200).

Zadaci: