Opis:

1. Ljudska sloboda jeste sposobnost dobra i zla.
2. Sve što je stvoreno dolazi od Boga. U Bogu leži razdvojenost na osnov (temelj) i egzistenciju. Kod čovjeka ta dva dijela odstupaju jedan od drugog u čemu leži mogućnost dobra i zla.
3. Zlo ne nastaje iz osnova već kad se ljudska volja odriče svijeta.
4. “’Dijalektika povijesti’ je htjela, da se je i sistem uma preobratio u svoju suprotnost, i da je spoznaja nemogućnosti prelaženje granica, na koju je nužno naišao pokušaj dedukcije sviju pojava iz jednog osnovnog principa, pored onih idealističkih nauka neposredno izazvala druge, koje su se upravo stoga našle prisiljene, da ustvrde               b e z u m n o s t  s v j e t s k og

 o s n o v a. Taj proces najprije je na sebi  samome osjetio svestrani nosilac glavnog razvitka, proteus idealizma,
S c h e l l i g. Novo pritom nije spoznaja , da umska svijest naposljetku ipak uvijek ima nešto za sadržaj, što jednostavno u sebi nalazi, a da se za to ne može naći opravdanje. Takvi granični pojmovi bili su transcendentalni X kao stvar o sebi kod Kanta, kao diferencijal svijesti kod Maimona, kao neosnovano slobodno djelovane  kod Fichtea. Novo je bilo to, da je ovo za uma nepojmljivo, nesavladivo, što je davalo otpor njegovu radu, trebalo de se i zamišlja kao nešto
b e z u m n o.
1. Schelling je začudo bio gurnut na stazu iracionalizma baš time, što je religiozni motiv htio preuzeti u apsolutni idealizam”. (Windelband, 1988: 195)

Zadaci:

Kako Šeling objašnjava porijeklo zla? Šta je suština ljudske slobode po Šelingu?