Opis: 

Čuđenje je bilo raspoloženje unutar kojeg je grčkim filozofima bilo zagarantovano odgovaranje bitku bića. Posve je druge vrste ono raspoloženje koje je odredilo da mišljenje postavi na nov način tradicionalno pitanje o tome što je biće ukoliko ono jeste, i da tako započne novo doba filozofije. A modifikovano pitanje i novo raspoloženje iz kog je iznicalo omogućavalo je i početak nove filozofije, nove epohe mišljenja i istine. Kod Dekarta je pitanje, naglašava Hajdeger, doživjelo modifikaciju. „Suprotno tome, za Descartesa se to što doista jest odmjerava na drugi način. Njemu sumnja postaje ugođaj u kojem se usklađenost uzdiže do ens certum, do izvjesnosti bića. Certitudo postaje ono učvršćenje tog ens qua ens, koje se iz nedvojbenosti cogito (ergo) sum izdaje za čovjekov ego. Tim ego postaje oblikovni subiectum, i tako čovjekova bit prvi put stupa u područje subjektiviteta u smislu jastva (egoiteta). Iz usklađenosti s tim certitudo dobiva Descartesovo kazivanje određenost u smislu clare et distincte percipere. Ugođaj sumnje je pozitivni pristanak uz izvjesnost. Od sada je izvjesnost mjerodavni oblik istine. Ugođaj pouzdanja u vazda dostupnu apsolutnu izvjesnost spoznaje ostaje πάτος, a s tim άρχή novovjekovne filozofije“.(Heidegger,1996:279)
Ponovljenim pitanjem Hajdeger se obraća oblasti mišljenog, istoriji filozofije da bi, korakom na-trag dospio u ono nemišljeno, a dostojno pitanja.

Zadaci:

● Koliko su nevolja  i sreća bitni za mišljenje?
● Razmisli koje raspoloženje može danas pokrenuti mišljenje iz prisutne bezupitnosti i beznevoljnosti?