![](10c.jpg) |
Opis:
Predmet filozofije je sve što jest i on otežava definisanje i određenje filozofije. Predmet nije nikad neposredno dan. Dok druge nauke imaju jasno preciziran predmet, metod, vidljiv napredak, filozofija ima muku početka.
Hajdeger je kritikovao i filozofiju i nauku. Mišljenje ni u filozofiji ni u nauci nije više prisutno tako da između ostaje tajna. Huserla koji je imao jasan stav o nauci, Hajdeger u početku slijedi. Prirodne nauke, po Huserlu, posjeduju istinita znanja, a zadatak filozofije je da postavlja pitanje izvora tih znanja u svijesti. Filozofija tako nadmašuje svaku nauku. Naučno odnošenje, za Hajdegera, jedan je način bitka-u-svijetu i nije samo čisto. Kasnija Hajdegerova mišljenja nisu u skladu s navedenim egzistencijalnim pojmom nauke, jer se zadržavaju na analizi nauke kao tehnike. Ta promjena je vidljiva posebno u spisima: Doba slike sveta, Nauka i razmišljanje, Pitanje o tehnici, Šta je mišljenje? i Okret.
Nauku i tehniku Hajdeger objašnjava kao pojave novog vijeka.
Novo određenje nauke uslovljeno je novim poimanjem stvarnosti i istine. Savremena nauka prijeti i izaziva postavom. Želi da bude jedino objašnjenje, teorija stvarnog. Mišljenje koje je u osnovi pitanje napustilo je i nauku i filozofiju. Hajdeger zato i kaže kako nauka ne misli. Gadamer još dodaje da nauka pored toga i ne govori sopstvenim jezikom. Njegov napor bio je usmjeren u sasvim drugom pravcu, ali i on je smatrao da treba pronaći mišljenje koje će odolijevati zaboravu i neće podnositi podijele na teorijsko i praktično, nauku i filozofiju. Ispitivanjem su se svi rascjepi i za Gadamera trebali dovoditi u otvoreno, na čistinu u moguće
|