Roman je u početku naišao na nezainteresiranost i odbijanje. U SAD-u je, u pojedinim saveznim državama, bio zabranjen u školskim knjižnicama zbog opisivanja "seksualnih perverzija" i upotrebe droga. Veliku popularnost stekao je tek 60-ih i 70-ih godina među pripadnicima hipi-pokreta, koji su u Hesseu pronašli duhovnog vođu.

Hesse je počeo pisati Stepskog vuka sredinom 20-ih godina kada je proživljavao tešku životnu krizu. Zbog neslaganja sa ženom (oženio se 1924. - drugi put) mučio ga je osjećaj osamljenosti i izoliranosti od svijeta. Istovremeno je raslo njegovo nezadovoljstvo građanskim društvom i tehničkom civilizacijom; progonile su ga i pesimistične slutnje o novom svjetskom sukobu. U očajnom raspoloženju razmišljao je o samoubistvu, a pohađao je i terapije kod psihologa.

Roman je podijeljen na tri dijela. U prvom dijelu, Predgovor  izdavaču, nećak Halerove stanodavke upoznaje nas s glavnim likom, Harijem Halerom na način na koji ga on doživljava; Haler je nakon nekoliko mjeseci boravka napustio stan i ostavio mu svoje bilješke. Iz Zabilješki Harija Halera (uz upozorenje: "Nije za svakoga. Samo za ludake.") glavni lik u prvom licu iznosi svoja razmišljanja i doživljaje. U ovaj dio je uklopljen i Rasprava o Stepskom vuku, knjiga u knjizi, objektivna analiza ličnosti Harija Halera – Stepskog Vuka.