|
Hari Haler je intelektualac u kasnim četrdesetim
godinama, pisac novinskih članaka, eseja i knjiga, ljubitelj
književnosti, slikarstva i klasične muzike (posebno Getea i Mocarta
koje kasnije susreće u snovima). Živi sam, a način života mu je vrlo
neuredan jer se zbog svoje prirode ne može uklopiti u normalno građansko
društvo. Harijeva ličnost je podijeljena u dva suprotstavljena pola
koji su medjusobno kontradiktorni: ljudski (simbol umnog, plemenitog i kulturnog)
i vučji (simbol nagonskog, divljeg i surovog). Za vrijeme jedne večernje šetnje gradom i obilaska krčmi gdje traži utjehu u alkoholu, susreće neobičnog čovjeka koji mu daje knjižicu "Rasprava o Stepskom Vuku". Knjiga je hladna psihološka analiza kojoj je predmet sam Hari Haler. Rasprava mu ne donosi puno novih saznanja, ali ga podstiče na razmišljanje o vlastitom identitetu i životu; razmišlja o samoubistvu. Uskoro susreće mladog profesora kojeg od ranije poznaje, i prihvata njegov poziv na večeru. Ona završava potpuno neuspješno - Hari je razočaran malograđanštinom profesora i njegove žene, a nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim očajnom stanju upućuje se u krčmu "Kod crnog orla" preporučenu od strane misterioznog čovjeka koju mu je dao "Raspravu o Stepskom Vuku". Tamo upoznaje Herminu, djevojku koja ga veoma dobro razumije i obećava mu pomoći. |
|
Hermina uči Harija plesati i uvodi ga u potpuno
novi način života. Upoznaje ga s lijepom kurtizanom, Marijom, koja mu
postaje ljubavnica, i saksofonistom Pablom zahvaljujući kojem počinje
cijeniti jazz. Hari je sada srećan premda ponekad osjeća da ta sreća
nije ono što on zapravo traži. Istovremeno se komplikuje njegov odnos s
Herminom; ona ga želi navesti da se zaljubi u nju i zatim je ubije jer
je ona zapravo slična njemu iako se ponaša na drugačiji način. Hermina ga poziva na ples gdje se konačno zaljubljuje u nju. Po završetku plesa ostaje s njom i Pablom. Pomoću droga Pablo ga uvodi u "magično pozorište" - odraz Harijeve psihe. Tu doživljava niz nadrealnih iskustava, s kulminacijom u razbijanju vlastitog odraza u ogledalu i ubistvu Hermine, nakon čega slijedi razgovor s Mocartom koji osuđuje njegovo ponašanje. Hari konačno zaključuje da mora prihvatiti humor kao rješenje svoje krize, naučiti se smijati svijetu i sebi samome. * Harija Haler ima jednake inicijale kao i sam autor (ista pojava je prisutna i u drugim Heseovim djelima), a Hermina je ženski oblik autorovog imena. * 1926, Hese je pohađao časove plesa kod Julie Lauber- Honeger, s kojom je učestvovao na plesu u jednom hotelu u Cirihu. *Heseova stanodavka i stan koji je unajmio 1924. godine u Baselu su isti kao oni opisani u knjizi. |
