Estragon je portret
fizičke boli i potrebe. To najprije vidimo kada žali zbog bolnih
stopala. Njegova glad i žeđ nikada ne prestaju. Tuku ga svake noći.
Njegova tjelesna patnja se čini beskrajnom i on je zarobljen u ovom
trenutku, bez sjećanja na juče i bez nade za sutra. Njega pokreće samo
činjenica da se Vladimir sjeća i nada za njega. |