JAMA

I

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blazenu noc su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz ocinjih jama
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu
Moje su oci zgasle na mome dlanu.

Sigurno jos su treperile ptice
U njima ,nebo blago se okrenu
I cutao sam ,krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu
Na dlanu oci zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, kojke krvnik nadje
Jos gorcom mukom duplja, koje zjapi-
Da bodez u vrat zabode mi sladje
A mene dragost ove krvi uze,
I cutio sam kaplje kao suze.

Posljkednje svjetlo prije strasne noci
Bio je bljesak munjevita noza,
I vrisak, bijel jos i sad u sljepoci,
I bijela, bijela krvnikova koza
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oci su nam boli.

O bolno svjetlo, nikad tako jako
I ostro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i tako da sam plako
Vatrene suze, s kojuih duplje gori:
A kroz taj pako bjleskovi su pekli,
Vriskovi drugih mucenika sjekli.

Ne znam, koliko zar je bijesni trajo,
 Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu;
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajao.
Tad spoznah skliske oci na svom dlanu
I rekoh: "Slijep sam, mila moja mati,
Kako cu tebe sada oplakati..."
A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijetli!
Svijetla ptico! Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjesece! Svijetlo ko majcino mlijeko!

Al ovu strasnu bol vec nisam ceko:
Krvnik mi rece :"Zgnjeci svoje oci!"
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grc mi saku gustom sluzi smoci;
Ivise nisam nista cuo , znao;
U bezdan kao u raku sam pao.

II

Mokracom hladnom svijestili me.Cuske
 Dijelili , vatrom podigli me silom
I svima redom  probadali uske
Krvnici tupim i debelim silom.
"Smijte se!"-ubod zapovijedi prati-
"Oboce svima pred krst cemo dati!"

I grozan smijeh, cerekanje , grohot
Zamnije, ko da grohocu mrtvaci:
I same klace smete ludi hohot
Pa svaki bicem na zrtve se baci.
Ami smo dalje u smijanju dugu
Plakali,praznih duplja , mrtvu tugu.

Kada smo naglo,ko mrtvi,umukli
(Od straha valjda, sto smo ipak zivi),
U red za uske otekle nas vukli,
I nijemi bol na stranu sve nas privi;
( U muku culi iz sume smo pticu):
Provlacili su kroz uske nam zicu.

I svaki tako ,kada bi se mako,
Od bola strasna muklo bi zarezo.
"Sutite !"-rikne krvnik -"nije lako,
Al potrebno je da ko ne bi bjezo."
I niko od nas glavom da potrese
I drugom slijepcu ljuti bol  nanese.
Krvozednike smiri zican lokot
I umorni su u hlad bliski sjeli;
I zacuo se vode mrzli klokot
Uzarku grlu, i glasno su jeli,
Ko poslije teska posla;zatim stali
Jedan za drugim da se grubo sali.

Zaboravili kao da su nas:
Zijevali,vjetre pustali glasne.
"Eh jednu malu vidio sam danas ..."
I opet klokot hladna vina ili vode
Trgne slijepce--zica me probode.

111

U mome redu pocela da ludi
Neka zena . Vikala je :"Gori!
lJudi,gori!K uca gori!Ljudi !"
A zica ljuto pocela da pori
Nabreknute ,grozne nase usi.
Na tla se zena ugusena srusi.

"Dupljasi !core!lubanje mrtvacke!
Sove! u Duplja dat cemo vam zere,
Da progledate! vi corave macke!"
Zarezi pijan koljac kao zvjere
I slijepcu nozem otcijepi lice
Od uha ,sto se zaljulja vrh zice.

Urlik i teski topotslijepe zrtve
(Sto bjezec kroz noc uvis noge dize)
I brz trk za njom , sred tisine mrtve,
I tupi pad,kad lovca noz je stize.
O, taj je spasen!-rekoh svojoj tami,
Ne opazivsi da nas vode k jami.

Srce je muklo supljom grudi tuklo;
Tad druga srca preko zice zacuh.
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.
(Sto srca skacu kad u mraku placu)
I od te lupe progledah kroz rupe:
U  jasnom sjaju misli mi se skupe.

~Ovo je samo dio pjesme I .G.Kovacica,

                           Autori

    povratak