Don kihot je idealista i sanalica koja se ostro sudara sa stvarnoscu u kojoj vladaju norme gradjanskog drustva.On je tragicar i zanesenjak,mudra luda ,velikodusan i plemenit.Srecan je kad pomaze potlacenim prezire bogate i ceni slobodu u siromastvu.U romanu su ideali i stvarnost postavljeni u antiteicnom odnosu.Prvi ideal Don Kihota je renesansni ideal humanizma, slobode i pravde.Takav ideal je u stvarnosti u kojoj se pojavljuju gluposti,mastarije.Utome je paradoks sukoba ideala i stvarnosti.Don Kihotovi podvizi dogadjaju se u nevreme.On kao da je prespavao jednu epohu koja je donela promenu.Novo vreme je probleme resavalo sredstvima uredjene drzave a ne avanturistickim podvizima.Kihot je dijelovao anarhno i zato je bio smijesan.Sustina nesporazuma Don Kihota i sredine je u tome sto ovaj za plemenite ciljeve koristi neadekvatna sredstva.Zato se njegova plemenitost izopacava.U Don Kihotu ima ostre parodije i segacenja kojima je izlozen Don Kihot.Ima situacija kada se Don Kihot sagledava kao beskrajna i nepopravljiva luda.Sto se oni vise smije Don Kihotu to je on blize cutaocevoj naklonosti.Hajnrih Hajne dok je u detinjstvu citao Servantesov roman,plakao je dirnut stradanjem Don Kihota.