Lik Onjegina sačinjavaju tri elementa. Prvo, autobiografski elemenat koji je u taj lik unio pjesnik. Puškin je dao svom junaku svoju sredinu, svoje drugove, svoje probleme, a donekle svoju sudbinu, pa čak i svoja politička ubjeđenja. Međutim, pjesnik je taj autobiografski elemenat jasno ograničio nazvavši Onjegina svojim prijateljem i istakavši razlike između sebe i svog junaka.
"Hoću da istaknem što bolje da Onjeginu nisam srodan da ne bi čitalac poneki ili iydavač kakav preki klevete ili laži koje sranjivo ovde crte moje i tvrdio u krugu višem svoj portret da sam ovde dao..."
Druga komponenta Onjeginovog lika umjetnički je mnogo presudnija. Riječ je o osobinama koje Onjeginov lik čine tipičnom pojavom ruskog mladog čovjeka iz dvadesetih godina XIX vjeka, sa tipičnim problemima i tipičnom sudbinom. To je tragedija čovjeka koji je prozreo besmislenost svoje sredine i života koje ona vodi, napustio sve to, ali nikada nije uspio da uguši u sebi predrasude u kojima ga je ta sredina vaspitala. Iako je otišao u selo Onjegin nikada nije shvatio kakvo je ogromno vrelo snage običan narod. Kao odlično obrazovan i pametan čovjek, Onjegin lako odbacuje lažni sjaj visokog društva. Kada mu neiskusna palanačka gospođica ponudi svoju ljubav i život, on je odbija, nesposoban da se oslobodi društvenih konvencija, i da umjesto njenog društvenog položaja u njoj sagleda ženu koju će jednoga dana zavoljeti. Tek pošto je Tatjanu sreo na visokom položaju, koji je i sam toliko prezirao Onjegin je bio u stanju da se strasno zaljubi u nju. Onjegin nikada nije bio sposoban da za sebe nađe onu ravnotežu koju je Tatjana sačuvala do kraja, ponjevši je iz svoje zabačene postojbine, iz jednostavnog prirodnog života.
|
|
|
|
|
|