Šest godina po završetku studija, mimo volje svojih roditelja, pisao je romane koje je objavljivao pod tuđim imenom, dok u tridesetoj godini nije napisao
roman od vrijednosti i dao mu svoje ime. To je Suan. Od tada dvadeset
godina, koliko će i živjeti, on se potpuno posvećuje radu. Balzak je otkrio sav
značaj i sve
bogatstvo privatnog života sadašnjice, slikao svet svoga vremena i pisao istoriju
savremene naravi. On je osjetio sve obilje unutrašnje ljudske drame i pokazao da
se jake strasti, velike tragedije odigravaju u dušama sitnog svijeta. Balzak se sa
pravom može smatrati tvorcem modernog
romana. Pre njega roman je smatran za niži književni rod. On ga je preporodio,
obnovio i proširio njegove metode, dao mu ogromno, dotad neslućeno
prostranstvo i bacio u zasjenak tragediju i epopeju. Pored mnogobrojnih djela
među kojima su najpoznatija Evgenija Grande i Čiča
Gorio, Balzak je zamislio čitavo jedno zdanje od oko 100 djela i sa preko
1500 likova koji bi bili međusobno povezani u zajednički svijet kojem je dao
ime Ljudska komenija. Po Balzakovoj
koncepciji, taj ciklus
Ljudske komedije ima tri osnovna dijela :
Studije naravi,
Filozofske studije i Analitičke studije.
Naravno, u građenju Ljudske komedije Balzak nije mogao ići tako zamišljenim redom i njena
vizija otkrivala se i njemu samom malo po malo, a i današnjem čitaocu njegovog
djela moze da se otkrije na različite načine i iz različitih uglova. Svojim
plodnim i bogatim književnim radom i dočaravanjem ljudske psihe kako na
pojedinačnom tako i na opštem planu Balzaka možemo svrstati među najveće
romansijere kako francuske tako i svijeta.
