Simboliku romana sugerise,prije svega, narusenost ravnoteze izmedu zivota i smrti i nadmoci stihije smrti. Solohov vecinu sudbina svojih likova gradi na principu:"Ko se noza lati od noza ce i poginuti." Kako bismo se uvjerili u istinitost teze "Kako umiru junaci u Tihom donu, to je svjedocanstvo kako su zivjeli, moramo najprije razmotriti svaku pojedinacnu smrt. Natalija: "Da li cu zivjeti s Grigorijem, zasad ne znam, ali vise necu da radam njegovu djecu. Blijeda kao smrt, pridrzavajuci se za ogradu, Natalija se pela uz stepenice, gdje je gazila njena noga - ostajala je mrka krvava mrlja." Umrla je u podne. Natalija je za zivota bila olicenje vrlina hriscanstva. Darja: "Nastradala sam... Moja slabost... Juce sam isla doktoru... Odjednom svemu je kraj. Zaglavila sam. Ubicu se. Eto sta cu." Darja je zivjela nemoralno: kao udata zena se zabavljala, kad joj je muz bio u vojsci. Zivjela je bez obaveza i posljedica. Medutim, posljedica je bila samo jedna - smrt, ona koja je varala muza stalno i bila razbludna umrla je od tada najstrasnije polne bolesti - sifilisa. Ne direktno, naravno, ali sifilis je bio uzrok njenog samoubistva. Kao sto vidimo, tragicnost djela ne ogleda se samo u liku Grigorija i njegovog sukoba sa sredinom; ona se proteze kroz citavo djelo i mogli bismo reci, prati svaki lik od prve do posljednje stranice. U romanu "Tihi Don", agitatori umiru agitujuci, ubice bivaju ubijene, kradljivci bivaju pokradeni. Oni koji citav zivot nastoje da sto vise steknu, umiru u ostaji punoj namirnica i stvari, oni koji citav zivot pate i tuguju umiru neutjesni. Medutim smrt dva lika je potrebno izdvojiti: Aksinjinu i Natalijinu. Kad je rijec o gresnoj ljubavi Solohov je ipak dosta blazi: Aksinja umire bez muka, brzo, na rukama Grigorija, a Natalija koja je citav zivot patila, umire dugo, mucenicki. Ovakva smrt za Nataliju je bila iskupljenje.I tako, na kraju djela, ostaju pesimizam i gorcina. "Kozaku je na rodenoj stepi istocni vjetar.Doline zavejane snijegom. Nema ni puteva ni staza. Kud god se pogleda gola bijela ravan brisana vjetrom. Stepa kao da je mrtva." A Don tiho i polako tece...