O Ex Pontu
Ivu
Andrica u pocetku svoga pisanja prate motivi usamljenosti, strepnje,
melanholije... Zatocenost njegovih misli i obuzetost samocom prate ga kako u
pocetku tako i kroz citav njegov stvaralacki rad. Zbog situacije u kojoj se
nalazio, naime boravio je u celiji i u izgnanstvu, dok je pisao ovo djelo
osnovna dva motiva su bili samoca i nemir. Bol koju dozivljava razara ga i on je
nemocan da pise i jedini trenuci svjetlosti su mu trenuci inspiracija koja ga
pogodi kao bljesak. Nije zadovoljan zivotom i cesto ga spopada melanholija jer
se osjeca usamljen ali za to ne krivi druge vec sebe zato sto se odvojio rano od
ljudi. Sputan samocom, shvata zivotne istine i smisao borbe i to mu osvjetljuje
mracne dane. Ex Ponto obiluje zivotnim istinama do kojih je dosao Ivo Andric i
koje nam prenosi,iz kojih ucimo i prema kojima zivimo. Sama poenta djela se
nalazi u epilogu kada mladic razocaran zivotom ipak odluci zivjeti jer je zivot
kratkotrajan.
|
|
|
|
|
|