Karakterizacija likova
''Ana Karenjina''sadrži dvije paralelne radnje koje se zbivaju paralelno.Jedna radnja prati lik Ane Karenjine, a druga govori o Ljevinu i njegovim problemima.
Fotografija iz filma "Ana Karenjina"
Junak koji dejstvuje ekstremno prelazi dosljedno do kraja onaj put kojim ostali koračaju sa strahom,kompromisima ili licemjerjem.Primjer za taj način likovnog stvaranja je lik i sudbina Ane Karenjine.Ana Karenjina živi sa nevoljenim mužem za koga se udala pod pritiskom svog društva.Živjeći sa njim Ana se bori da ne živi sa maskom zadovoljne i srećne žene iako na prvi pogled izgleda da je tako.Veliki prelom u njenom životu nastaje kad putuje u Moskvu da pomiri brata i snaju.Tada upoznaje mladog oficira Alekseja Vronskog. U trenutku upoznavanja sa Vronskim desila se nesreća,neka strašna smrt:čovjek je pod točkovima voza prosto prepolovljen.Već tada Ana je naslutila svoju smrt.U početku ona odbija Vronskog i ne želi imati vezu sa njim,ali upornost Vronskog,a i Anina želja za osloboženjem tjeraju je na preljub.Tim činom ona se oslobađa i postaje sve ono što s dosadnim i predvidljivim Karenjinom nije mogla biti.Ali zbog pretjerane ljubavi i neracionalnog razmišljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjećajima i nekada mirna i uvijek stabilna Ana,sada postaje vrlo histerčna,posesivna i sumnjičava osoba.U danima koji su dolazili ona se sve više odvajala od svijeta oko sebe i sve više vezivala za Vronskog zbog čega je osjećala čas sramotu čas grijeh.Kad ljubav između Ane i Vronskog postane realnost koju treba ili prihvatiti ili energično prekinuti,Vronski je pokušao da navede Anu da razmisli i odluči,ali je u tim trenucima primjećivao da je u Ani bilo nečega ''što ona nije mogla ili nije htela sebi da jasno predstavi,kao da bi,čim počne da o tome govori,ona,prava Ana,odlazila nekud,povlačila se u samu sebe,a na njeno mesto stupala druga,čudnovata tuđa žena koju on nije voleo,koje se bojao,i koja mu se odupirala.''Na zahtjev Vronskog da ostavi muža i sina i zatraži razvod,ona,odgovara:''Ja sam svesna sve niskosti, sveg užasa moga položaja,ali to nije tako lako rešiti kao što ti misliš''.Ona je u početku sve mogla ali ne i da se odrekne sina,da joj ga oduzmu:''Bez sina za mene ne može biti života čak ni s onim koga volim;a ako ostavim sina i pobjegnem od njega,postupiću kao najbezočnija i najnevaljalija žena...''U sukobu dvaju po moralnim svojstvima različitih ličnosti u Ani Karenjinoj,bitan je i uticaj sredine:što je sredina bila surovija prema Ani ona je postajala destruktivnija,i gora ličnost je sve više ovladavala Aninim bićem i tjerala je da se oprjedjeljuje za ona rješenja koja su je lagano vodila ka samouništenju.Posljedna scena u romanu,u kojoj se javlja Ana, je na željezničkoj stanici.Ana je sada duboko poremećena ličnost sa mutnom svješću o tome da je odlučila da se ubije.Osjećajući se poražena od života i ljudi,pred očima joj se prikazuje slika čovjeka koga je pregazio voz.Ide prema stanici sa jednom jedinom željom:da i ona okonča život kao taj čovjek,da se baci pod voz sa mišlju:''da njega kaznim i da se izbavim od sviju i od sebe''.
Tematski gledano putevi Ane i Ljevina su u kontrastu.Ana je u potrazi za ličnim zadovoljstvom,kroz romantičnhu ljubav iako bi to značilo da treba učiniti grijeg-preljubu; Ljevinov cilj je osnivanje porodice kroz brak,odnosno društveno zadovoljavanje.Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem živi grijeh.
Neki smatraju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Ljevinovog superioriteta.Gdje se Ana histerično mijenja da bi postigla savršenu ljubavnu vezu,Ljevin nastoji pronaći svrhu u životu i smrti,ljubavi i poslu;Ana je portret poremećaja uma;Ljevin pronalazi sklad sa ljudima oko sebe.U Ani vidimo moralni slom gradskog drštva a u Ljevinu Tolstojeve nade za buduću Rusiju.
Anu možemo posmatrati zajedno sa Doli i Kiti.Tolstoj smatra da je glavna funkcija seksualnih odnosa rađanje djece,a ne lično zadovoljstvo.Doli i Kiti uklopile su se u njegovo mišljenje jer su one dobre žene i majke prije svega.Dok,Ana smatra seks kao lično zadovoljstvo i boji se imati još djece sa Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti to zadovoljstvo.
Aleksej Aleksandrovič Karenjin
Karenjin je jedna vrlo neromantična i pomalo dosadna osoba.Stalno gleda na sat i uvijek ima unaprijed izračunato šta i kada treba učiniti,što ga čini vrlo predvidljivim.Njegov odnos prema Ani u braku čisto je formalan ,i njihov je brak dosadan i monoton,što Anu čini željnom uzbuđenje,željnom prave i strastvene ljubavi.Pošto društvo ima veliki uticaj na Karenjina,čini se da upravo društvo i upravlja njegovim postupcima.Njemu je važnije šta će drugi govoriti o njegovom braku nego njegova vlastita sreća.On je kontrastan lik Ljevinu što se tiče religije.Dok Ljevin na kraju pronalazi Boga u sebi,Karenjin čini upravo suprotno jer njegovo hrišćanstvo slabi te postaje lek plijen Lidije Ivanovne,žene koja koristi svoju tzv.religiju kao sredstvo zadržavanja Karenjina blizu sebe i dalje od Ane.Karenjin je na kraju željan osvete.
Ako Tolstoj kao važnu figuru bira pretežno negativan lik,onda ga pokazuje kao ličnost unutrašnje relativno krutu,pravolinijsku,konvencionalno sputenu čak i u njenim kolebanjima. Ali on ga dovodi u situacije koje će uzdrmati ovu prividno bezbjednu konvencionalnu životnu osnovu,iznuditi nove probleme i time pokrenuti lik.To je najjasnije upravo u Karenjinovom slučaju.Uprkos svojoju suštini konvencionalnoj ljubavi prema Ani,usljed njene preljube s Vronskim on biva ljudski još ukrućeniji,još se potpunije preobraća u birokratsku mašinu.Tek kad stoji pored postelje smrtno bolesne Ane i kad Anine patnje djeluju na njega fizičkom neposrednošću,popuštaju malo ukrućeni elementi njegove ličnosti
što automatski djeluju,a u njegovom pokopanom ljudskom jezgru počinje da se miče nešto slično životu.Pošto je to isuviše slabo da dovede do uspostavljanja novih ljudskih odnosa između njega i Ane,Karenjin ponovo pada u duhovno mrtvilo.Njegove kasnije ''ljudske'' crte samo su još dvoličnost,samo još religiozno maskiranje figurativno mrtvog birokrate.
Nešto drukčije stoji stvar s Vronskim.U tom čovjeku,koji je često bio nezadovoljan svojim načinom života,a da to nezadovoljstvo nikada nije moglo da ukaže na kakav novi ljudski horizont,strast oslobađa življe,dublje ljudske energije.Tolstoj visoko umjetnički pokazuje kako snažno djeluje naročito promjena stvarnih životnih okolnosti u pravcu takvog unutrašnjeg oslobađanja. Ali i ovdje je sputanost plemićkog načina života nadmoćamn motiv.Oslobođene životne snage ne prvazilaze diletantizam koji Vronskog ne može trajno da zadovolji.Njegovim povratkom u Rusiju počinje i obratni proces:ponovno preobražavanje u ljubaznog,korektnog,prosječnog aristokratu čija je velika strast nešto ''ekscentrično'' i organski bez ikakve veze sa suštinom njegovog osjećanja života.
Vronski je vrlo odlučan u ljubavnom životu sa Anom.On se želi oženiti njome i živjeti porodičnim životom.Odbacuje svoje snove o karijeri u službi vojske samo da bi bio sa Anom.On je zreliji u razmišljanju od Ane jer je sposoban odvojiti racionalno razmišljanje od emocionalnog.Mnogi kritikuju Vronskog što nije insistirao da Anu prihvate u društvo,jer ipak,Anini prijatelji su i njegovi.Društvo ne kažnjava Vronskog kao što kažnjava Anu što živi s njim.On ne može shvatiti Aninu bol jer je sam ne proživljava.Sa Anom je u tim trenucima teško živjeti.Ali bez obzira na njenu ljubomoru,narav i njene suze,Vronski je i dalje voli,ostaje joj vjeran i ne pomošlja da je ostavi.Ali što se Vronski više vraćao onom što zaista jeste,svojoj običnosti i svakodnevici,Ana je smatrala sve to nepoštenim prema njoj samoj.Jer upravo je on bio taj koji joj je uskratio da živi kao obična žena.Vronski je svoje pavo na običan i društveni život želio zadržati,ne shvaćajući bol,zavist i osvetoljubivost Ane, koja ga je baš zbog toga progonila.Ana je sve očajnije spoznavala da je prevarena,obmanuta i izigrana.Osjećajući da Vronskom postaje navika,teret ili fizička potreba,reagovala je osvetoljubivo i ogorčeno.I tako je Ana uništila svoj život iz čiste osvetoljubivosti,ier svojim uništenjem razorila je i život Vronskog koji ostaje opterećen osjećajem krivice.Ana je željela da Vronski osjeti ono što se u njoj događalo,i Vronski je dio toga osjetio.Na kraju vidimo da seVronski ponovo vraća vojsci i ratu protiv Turaka.Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt,u časno samoubistvo ili je Vronski ipak odlučio nešto učiniti sa svojim životom nakon svega?
Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu:''Silno je bogat,lijep,jakih veza,krilni adutant i uz sve to-vrlo je drag dobar momak.I još više nego naprosto dobar momak.Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan i vrlo pametan;to je čovjek koji će daleko dotjerati.''
 |
 |
 |
 |
 |
 |