VUK ISAKOVIČ

Čitalac ga vidi kao "krivonogog i teškog", bezvoljnog, jer mora ponovo poći u rat i ostaviti one koji su smisao njegovog trajanja.  Pisac ga slika kao fizički izmorenog i propalog, birajući jezik koji bi ukazao na njegovu spoljšnju neuglednost.  Bježeći od nužne, mučne stvarnosti, Vuk Isakovič pronalazi izlaz u svojim snovima, iluzijama i sanjarijama.  Vuk Isakovič je, dakle, čovjek nezadovoljstvai unutrašnjih nespokojstava koja ga vuku naprijed.  On je čovjek otvorenih prostora.  Njegovu veliku želju da povede svoj narod u Rusiju ostvariće Pavle Isakovič, što se vidi iz druge knjige Seoba.

ARANĐEL ISAKOVIČ

Aranđel je potpuno szprotan lik Vuku.  Razlikuju se apsolutno po svemu.  Aranđel je bio trgovac i, kao takav, izdanak je novog srpskog građanskog društva.  Stiče novac i njime kupuje sve, pa čak i ženu i prijatelje.  Kupuje kuću i teži da se ukorijeni.  S prezirom gleda sve koji misle na seobe.  Uprkos novcu i mogućnosti dakupi sve što želi, Aranđel je nosio u sebi osjećaj da je pust i prazan.  Bio je bez žene, bez ljubavi i u sebi je nosio osjećaj nezadovoljstva i praznine.   Poslije smrti gđe Dafine i bratovljevog povratka iz rata, izgubljen u stidu, zakoračio je u još veću prazninu, u novi beskrajni krug, ali bez zvijezde u njemu.    

GOSPOŽA DAFINA

Ona je jedini lik koji svojim gospodstvom i ljepotom zrači u romanu, a koji je tako neprimjeren tom ambijentu.  Ona je žena koja u sebi nosi nešto anđeosko, plavo, ali i strastveno,čulno neodoljivo u boji kože, u oblinama, u stasu i u pogledu. Ta njena ljepota se stalno mijenja i preobražava bivajući uvijek nekako drugačija i neodređena u odnosu na okolinu i prostor u kojem postoji.  Gđa Dafina potiče iz grčke porodice Hristodula.  Prije Vukovog dolaska iz rata ona umire kao Aranđelova žena.