Mnogi se umjetnici, u novije vrijeme, sve vise bave covjekovom i ljudskom egzistencijom, tragajuci za smislom covjekovog trajanja. Uprkos radostima koje zivot pruza u njemu otkrivamo apsurd i zbog toga oko sebe sve cesce susrecem nezadovoljstvo i neprestane sukobe pojedinaca i svijeta. Osjecaj da je covjek stranac u ovome svijetu upoznali smo u mnogim djelima, a zalosno je to sto ta kob sustize i nas. Otudjenost i usamljenost, kazne su novog doba. To je stvarnost koje sam sve vise svjesna. Ljudi su pisanje razglednica za vrijeme prannika zamjenili obicnim elefonskim pozivom. Ovaj primjer moze se uciniti kao sitnica, ali cinjenica je da kompjuteri i druga elektronika postaju vladari , diktatori kulture i covjekovog svakodnevnog zivota. Vjestacka sredina dominira ljudima i postepeno ih otudjuje od drugih ljudi. Covjek zaveden tim nekakvim, naivnim ,,tehnickim optimizmom .Misle da nova tehnologija moze samo poboljsati zivotni standard ljudi, ali zaboravljaju da se sreca i zadovoljstvo ne nalaze u kompjuteru vec u samom covjeku. Da bismo ispunili svoj zivot i ostvarili srecu moramo se posvetiti prvenstveno sebi, a ne materijalnim predmetima. Jer na kraju, svega ovoga, kad napustimo ovaj svijet, sta nam ostaje? Ostaje nam ogromna praznina, ili unutrasnje zadovoljstvo dobrim djelima koje smo postigli.
I sad, jos ostaje pitanje kako jedan pojedinac da opstane i traje, kako da prikupi dovoljno smjelosti i ne izgubi sebe u ljigavom opstanku. Kako prevladati nelagodnost, usamljenost i ravnodusnost koju dobijamo kao povratni odgovor pri svakom pokusaju komunikacije. I dalje je odgovor na istom mjestu, tu, u dusi! Jer duse se ne pobjedjuju oruzjem, nego ljubavlju i blagorodnoscu.
Nas najvazniji cilj u zivotu treba da bude uzdizanje nase duse. Drugim rijecima, napredak nasih duhovnih moci: da svakim danom sve vise prosvecujemo svoj duh i svakim danom se osjecamo sve vise slobodnim i boljim.
|
|
|
|
|
|