SLIKARSTVO DJURE JAKSICA

           Djura Jaksic je bio jedan od najznacajnijih predstavnika slikarstva srpskog romantizma. Ako bi se sudilo po manama, Jaksic ne bi bio veliki slikar. Ponajvise mu je nedostajalo crtacke discipline i vjestine da crtacki izgradi sliku, a uz to i nesnalazenje u pravilima postizanja anatomskih proporcija i pokreta. Iz procjenjivanja Jaksicevih formalnih nedostataka proistekao bi i jedan od mogucih zakljucaka, da su upravo oni jos odredjenije definisali njegov stil, njegov romantizam. Oko slikara naucilo je dusu pjesnika da zapaza, biljezi i plasticno oblikuje. Isticanje Jaksiceve slikarske velicine nije pretjerano, jer se moze tvrditi da nijedan srpski slikar XIX vijeka nije bio tako jasan i dosljedan predstavnik svog vremena i prilika u kojima je zivio i djelovao.

         Istorijska tematika, koju je Jaksic sa toliko paznje i nadahnuca njegovao, postavila ga je visoko medju malobrojnim srpskim majstorima koji su je obradjivali. Na platnima sa takvim temama najbolje se uocavaju elementi stila zbog kojih se Jaksic namece kao vodeci predstavnik romantizma u srpskom slikarstvu. Sem toga, osjecanje za boju i nacin kako je nanosio na platno, zatim kako se koristio osvjetljenjem za definisanje prostora i oblika u njemu, nije posjedovao niti primjenjivao tako dosljedno i uporno ni jedan njemu savremeni srpski slikar. Za svih tridesetak godina Jaksicevog slikarskog rada odnos prema boji i problemi osvjetljenja bili su nosioci njegove stilske orijentacije, ali tako da su romanticarski sadrzaj i romanticarski izrazajni oblik predstavljali cvrsto jedinstvo. Jaksiceve slike ponekad "utopljene u tesku sjenku i zgrusanu svjetlost, lice na halucinaciju i mutan san", ali bez takve osjecajnosti, koja se nije gasila do kraja njegovog zivota, Jaksic se ne bi uspeo na vrh srpskog slikarskog romantizma.

          Iako je dugo bio izolovan u cami udaljenih sela i varosica, ni onda kad je bio u prilici nije se prepustao ukusu sredine, vec je uspijevao da ide ili mimo ili ispred nje, da izgradjuje svoje oblike umjetnickog izraza. Njegov romantizam, ma koliko tipoloski izrazit i jasan nije bio hermeticki zatvoren i neprobojan. Naprotiv, bez njegovog osjecanja za boju i njeno pastozno nanosenje, bez sirokih i pastoznih poteza i bez njegovog nacina primjene svjetlosti, istorija modernog srpskog slikarstva bila bi u zakasnjenju i imala drugaciji tok.

nazad