SLIKARSTVO DJURE JAKSICA
Djura Jaksic je bio jedan od najznacajnijih
predstavnika slikarstva srpskog romantizma. Ako bi se sudilo po manama, Jaksic
ne bi bio veliki slikar. Ponajvise mu je nedostajalo crtacke discipline i
vjestine da crtacki izgradi sliku, a uz to i nesnalazenje u pravilima postizanja
anatomskih proporcija i pokreta. Iz procjenjivanja
Jaksicevih formalnih nedostataka proistekao bi i jedan od mogucih zakljucaka, da
su upravo oni jos odredjenije definisali njegov stil, njegov romantizam. Oko
slikara naucilo je dusu pjesnika da zapaza, biljezi i plasticno oblikuje.
Isticanje Jaksiceve slikarske velicine nije pretjerano, jer se moze tvrditi da
nijedan srpski slikar
XIX vijeka nije bio tako jasan i dosljedan predstavnik
svog vremena i prilika u kojima je zivio i djelovao.
Istorijska
tematika, koju je Jaksic sa toliko paznje i nadahnuca njegovao, postavila ga je
visoko medju malobrojnim srpskim majstorima koji su je obradjivali. Na platnima
sa takvim temama najbolje se uocavaju elementi stila zbog kojih se Jaksic namece
kao vodeci predstavnik romantizma u srpskom slikarstvu. Sem toga, osjecanje za
boju i nacin kako je nanosio na platno, zatim kako se koristio osvjetljenjem za
definisanje prostora i oblika u njemu, nije posjedovao niti
primjenjivao tako
dosljedno i uporno ni jedan njemu savremeni srpski slikar. Za svih tridesetak
godina Jaksicevog slikarskog rada odnos prema boji i problemi osvjetljenja bili
su nosioci njegove stilske orijentacije, ali tako da su romanticarski sadrzaj i
romanticarski izrazajni oblik predstavljali cvrsto jedinstvo. Jaksiceve slike
ponekad "utopljene u tesku sjenku i zgrusanu svjetlost, lice na
halucinaciju i mutan san", ali bez takve osjecajnosti, koja se nije gasila
do kraja njegovog zivota, Jaksic se ne bi uspeo na vrh srpskog slikarskog
romantizma.
Iako je dugo bio izolovan u cami udaljenih sela i varosica, ni onda kad je bio u prilici nije se prepustao ukusu sredine, vec je uspijevao da ide ili mimo ili ispred nje, da izgradjuje svoje oblike umjetnickog izraza. Njegov romantizam, ma koliko tipoloski izrazit i jasan nije bio hermeticki zatvoren i neprobojan. Naprotiv, bez njegovog osjecanja za boju i njeno pastozno nanosenje, bez sirokih i pastoznih poteza i bez njegovog nacina primjene svjetlosti, istorija modernog srpskog slikarstva bila bi u zakasnjenju i imala drugaciji tok.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |