Rani jadi - roman ili knjiga pripovjedaka?

       Zbunjenost koju osjetimo nakon prvog susreta sa ovim djelom posljedica je njegove neobicne kompozicije.Tesko je odrediti da li je to roman ili knjiga pripovjedaka. Svaka cjelina u knjizi ima poseban naslov i moze se shvatiti kao zasebna prica. Ipak te price su povezane zajednickom tematikom, jednom idejom koju je pisac imao na umu. Posmatrajuci djelo iz tog aspekta moze se reci da je to roman.

          S druge strane Danilo Kis je "Rane jade" napisao na, za romane, cudan nacin. Pisao je o djetinjstvu i pisao je kao dijete - cisto i iskreno. Nastojeci da ne iznevjeri sjecanje i uspomene, drzao se jednostavnosti kazivanja i suzdrzanosti. Njegovi tekstovi nisu toliko umjetnicki uobliceni koliko poeticni i istinoljubivi.

           Kis je naslikao svijet onako kako ga vidi djecak Andreas Sam, a dijete ne vidi uzroke i posljedice stvari. Ono vidi i pamti samo slike, zvukove, mirise i emocije. Svijet odraslih je u ocima desetogodisnjeg djecaka istovremeno cudan i bezazlen, dovoljno surov u mnogim, za odrasle, nevaznim situacijama. Zbog toga je ovo knjiga i za mlade i za stare; sa dovoljno istine da ne potcjenjuje djeciju mastu, a da kod odraslih izazove duboke emocije i sjecanja vezana za njihove rane jade.

           Djelo pocinje poetsko-lirskom deskripcijom. Sam naslov uvertire - S jeseni kad pocnu vjetrovi - evocira blagu tugu. Pisac nam ne otkriva nista o nastavku radnje, daje nam samo simbole, docarava atmosferu ulice gdje se djecak igra. Djecija masta je toliko slobodna da razmislja i o smrti, o boli koju ona donosi. Ni neko mnogo stariji, iskusniji ne bi mogao da razmislja o smrti tako iskreno i bez imalo straha kao taj djecak.

          Prva glava zavrsava slikom djevojke, ljubicica, zvjezdica koje sunce osavlja po bocicama parfema, opojnih mirisa. Tima na pisac najavljuje atmosferu i pomajo otkriva ideje u nastavku djela.

          U drugoj glavi se govori konkretnije o radji.Naime, u ulicu kestenova divljih kestenova navraca mladic i trazi ostatke svog djetinjstva: svoju ulicu, kestenje, kucu, bunar,...Ne nalazi nista od toga, sve je promjenjeno - od njegovesobe nastala je leja luka, od singerice njegove majke - bokor ruza, gdje je bilo njegovo uzglavlje sad je jabuka. A kestenova uopste nema.

          "Kestenove su posjekli, rat ljudi ili prosto vrijeme."           

           Mladic uporno pokusava da nadje cvrste dokaze svog djetinjstva, priziva uspomene, prica s ljudima i ispituje gdje je sve to nestalo. Trazenje uspomena, ranih jada, istina jesu sustina, jezgro ovog djela. Ta tema se na razne nacine prozima kroz svaku sliku, zasebnu pricu knjige.

            U nastavku knjige redaju se price koje prica pomalo Andreas Sam, pomalo sam pisac. Kad se pogledaju u cjelini te price podsjecaju na mozaik djecijih pogleda na svijet. Kis je zapravo koristio tehniku mozaika, i zadrzao se na osnovnim slikama da bi sto jace iskazao emocije koje one bude u djecijoj svjesti.

NAZAD