Tolkinov umjetnicki rad

Tolkinov umjetnicki rad je u mnogome bio povezan za Svjetske ratove, koji su ostavili trajne, kako psiholoske, tako i fizicke poslijedice na njega. Isto tako, katolicizam, iako ga nije definisao u svojim dijelima, bio je Tolkinova glavna pokretacka snaga u zivotu i radu. Tolkin je u Gospodaru Prstenova dotakao krajnje dno sustine covjekove(uopste bica) egzistencije. Mnoge druge, psiholoske probleme kao i surove strane zivota razradio je svojom fantasticnom kompozicijom i  samo njemu dosljednim stilom pisanja. Tolkin je majstor opisivanja kako enterijera tako i eksterijera, prvenstveno licnosti. Kako je koji lik dolazio u njegovu pricu tako je on bio sve vise tajanstven. Tolkin nikada nije otkrivao cjelokupnu sliku nekog od svojih junaka, on ju je konstantno nadogradjivao i razradjivao. Zbog toga su neki od likova ostali ne dovrseni i nedoreceni na kraju romana. Stvorivsi potpuno novi svijet, svoj svijet Srednje Zemlje, Tolkin je dosta mijesta u svom prvom djelu Silmarilion ostavio za opis klime, reljefa, biljnog i zivotinjskog svijeta, naroda koji su naselili posebne krajeve njegove Slobodne Zemlje, kao i Bogova koji su u samom pocetku napravili potpuno nov svijet. Jedna od najcuvenijih Tolkinovih izjava proistekla je iz odgovora na pitanje odakle su se pojavili Hobiti. “Sve cega se sjecam u vezi sa pocetkom Hobita je da sam sjedio i pregledao diplomske testove, jednako umoran od tog godisnjeg posla koji je bio nametnut nama, siromsnim univerzitetskim nastavnicima sa djecom. Na praznom listu naskrabao sam:”U jednoj rupi u zemlji zivio je Hobit”. Niti sam znao niti sada znam zasto!”

U svom Gospodaru Prstenova Dz.R.R. Tolkin je probudio nesto duboko u ljudskoj svijesti kroz univerzalni jezik mitskih slika izvucenih iz rane istorije covecanstva. Njegova epska prica cini ga naslednikom drevne tradicije pripovjedanja kojaje koristila opste simbolicki jezik mita da bi stvorila najobimniju cjelinu izmisljene mitologije u istoriji i knjizevnosti. Bogatstvo ovog nasledja je ocevidno u njegovim pricama i njegovim kolosalnim strukturama. Tolkin je bio duboko posvecen proucavanju drevne mudrostii poznavanja ljudske duse kakve su sacuvane u mitu i legendi. “Namjera mi je bila da stvorim jezgro manje-vise povezane legende, koja bi se protezala od velike i kosmogonijske, do nivoa romanticne bajke…koju bih mogao da posvetim jednostavno: Engleskoj, mojoj otadzbini.” Tolkinova tuga skrivala se iza cinjenice da sve Evropske civilizacije posjeduju svoju mitologiju, mitsku religiju i istoriju, a da takav, najdublji korijen jednog naroda engleski narod nema. Zato je, kako on kaze “jednim segmentom”(to je bio jedan od uzroka) zapoceo stvaranje svoga svijeta.

Kljuc za Tolkinov svijet nije tolkiko u tome gdje bi se on mogao pronaci, koliko u tome kada bi se on mogao naci. “Pozornica moje price je ovaj svijet, ovaj u kome mi sada zivimo, ali istorijski period je imaginaran”, pisao je. “Radnja price se odigrava na sjeverozapadu Srednje Zemlje sto je po geografskoj sirini ekvivalentno obalskom podruciju Evrope i sjevernoj obali Mediterana”. To imaginarno vrijeme je mitsko, neposredno prije prvih ljudskih istorija i uzdizanja bilo koje zabiljezen civilizacije. Ono pocinje sa stvaranjem svijeta poznatog kao Arda(Srednje Zemlje i Neumiruce Zemlje) u prostornim sferama vazduha I svijetlosti. Taj svijet naseljavaju paganski Bogovi, Vilenjaci, Patuljci, Enti, Orci, Trolovi, Zmajevi i, najzad smrtni ljudi. Nalazimo se trideset sedam hiljada godina u istoriji ovoga svijeta prije pocetka dogadjaja ispricanih u Gospodaru Prstenova. U fusnoti jednog od svojih pisama Tolkin procjenjuje da je nase istorijsko vrijeme nastupilo nekih sest hiljada godina poslije Treceg Doba, sto, po njegovoj, sugestiji, stavlja dvadeseti vijek u Peto ili Sesto Doba sistema racunanja Srednje Zemlje.

Naravno, Tolkinov svijet Arde nije se stvorio ni iz nicega. On je predstavljao sazetak svega sto je Tolkin bio: kreativni pisac, filolog, istoricar, poznavalac narodnih obicaja, mitograf, geograf, filozof, umjetnik. Jednom je o Danteu napisano: “Skoro sva enciklopedijska erudicija srednjeg vijeka je iskovana i zavarena, u bijelom usijanju jedne nesalomljive volje, u od celika spletenu strukturu Bozanstvene komedije.” Slicno tome, o Tolkinu bi se moglo reci da je sazimanje svega sto je procitao, znao, o cemu je sanjao i u sta je vjerovao odzapadnjacke istorije i kulture uslo u stvaranje njegovog svijeta Slobodne Zemlje i Neumkirucih Zemalja.

Tolkin nam u djelu “O bajkama” kaze: “Magbet je u stvari djelo autora koji je trebalo da, barem tom prilikom, napise pricu, da je imao sposobnosti i strpljenja za tu vjestinu”. Posto Sekspirnije vise bio na raspolaganju da primi ovaj savjet, Tolkin je odlucio da se sam prihvati  tog posla. Trudeci se da to uradi, Tolkin se uzdigao i prosirio izvan samog motiva sume koja marsira(Enti), uputivsi izazov portretisanju samog Magbeta. Tolkinov zli Gospodar Utvara Prstena-Vestac Kralj od Morgula, koji je prodao svoju smrtnu dusu Sauronu(mracnom gospodaru) da bi stekao prsten moci i iluziju o zemaljskoj vlasti treba da nam nagovjesti veliki i drevni arhetip za pricu Magbeta o kralju koji je posjedobvao ukletu i djavoljsku dusu.

Zrz ovog knjizevnog “macevanja” nije da li je Tolkin zaista uspio u svom izazovu Sekspiru ili bilo kome drugome, niti je posebno vazno da li su citaoci Gospodara Prstenova zapazili tu aluziju. Iz toga proizilazi da je Tolkinov um bio podstaknut da stvori originalne likove i dogadjaje koji odzvanjaju dubinim i snagom koju nasledjuju od svog izvora. Ovo je bio jedan od najdubljih aspekata Tolkinovog genija kao pisca, jer je kombinovao prirodan dar i mastovitost pripovjedaca sa sposobnoscu ucenjaka da crpe iz dubokog izvora mita, legende, knjizevnosti i istorije. On je udahnuo zivot u drevne tradicije koje bi, da nije bilo njega, ostale zauvijek nepoznate milionima savremenih citalaca.  

Radnja Gospodara Prstenova moze se porediti sa Drugim Svjetskim Ratom, dok se Hobit kao pred prica vezuje, u jednom pogledu za Prvi Rat. Naime, Iz biografije je poznato da je Tolkin ucestvovao u Prvom S. R., dok su njegovi sinovi bili poslati na front za vrijeme cetrdesetih godina dvadesetog vijeka. Dakle, u njegovom svijetu, svijetu Srednje Zemlje susrecemo se sa Ratovima za prsten, prvi se jos odigrava neposredno prije Izilduriove(kralj ljudi) propasti, dok se sa drugim i konacnim ratom  za prsten susrecemo u romanu Gospodar Prstenova. U prvom ratu pada Sauron, mracni gospodar i sa time se zavrsuje sam sukob sila tame i ljudi, vilenjaka i patuljaka Srednje Zemlje. Zlo je jedanput pobjedjeno, bas kao sto je to bilo i 1918, kada su Centralne sile potpisale kapitulaciju. Zatim slijedi vrijeme zatisja, mira i spokoja. Svi su misslili kako je Sauron savladan, unisten, ali njegov duh pronalazi u Minas Morgulu, Crnoj Kuli u sredistu kraljevine Mordor, gdje skuplja snagu stvarajuci nove vojske, koje ce ici u konacni rat, rat za prsten. Ovde vidimo paralelu Sauron-Hitler, koji stvara veliku Njemacku, sireci ideju fasizma. Period pisanja koji je bio direktno povezan za Drugi S.R. bio je veoma tezak za Tolkina, jer su mu tri sina stajala na borbenoj liniji boreci se protiv zla. Zato su bitke u trecem dijelu Povratak Kralja pune gnjeva, mrznje i bijesa.

Možda najbolji uvid u Tolkinovu životnu filozofiju nudi jedna njegova kratka priča o slikaru koji čitavog života slika drvo, konstantno ga ispravljajući i prepravljajući. Kada ode na onaj svet, slika ostaje nezavršena i kako godine prolaze, boje nestaju i na kraju na platnu ostaje samo jedan jedini list. Na kraju svog nebeskog putovanja, slikar stiže u zemlju u kojoj njegovo drvo, ovoga puta završeno, čini deo nečega mnogo savršenijeg od onog što je slikar zamislio.         

Mnogi kriticari proglasili su Tolkina najvecimumom dvadesetog vijeka. Njegov rad ostavioje vjecni trag u knjizevnosti, jer je on svojom fenomenalno definisanom epskom fantastikom dokucio najskrovitije sfere covjekovog  uma i razuma.