Ljubav je glavna tema Tagorove lirike:ljubav prema zeni,prema djeci,prema otadzbini,prema prirodi,prema zivotu uopste.U tome su sve njegove misli i emocije.
Zena,naravno,-kao najljepse i najposrednije olicenje zivota-ima pocasno mjesto.Ona je pola zena,a pola san.U njenom smjehu je muzika izvora zivota.Draga je kad govori, kad cuti,kad moli,kad zapovjeda,kad trazi i kad odbija,kad je sigurna i kad se plasi,kad zvekece grivnama i kad tiho utkiva nebesko plavetnilo slova imena.
Covek je svuda trazi i svuda nalazi.toliko mu je potrebna da mu se cini da ju je vidjao u ranijim snovima ili da je bila njegova u ranijem zivotu.Vreba je kod kuce,na polju,na rjeci,danju i nocu.Ona obitava u njegovim beskonacnim,besmrtnim usamljenim snovima.Ona je stalna gosca u dubinama njegovog pogleda.Njena stopala su ruzicasta od njegovog ognja iz srca.Njegovo srce nalazi nebo u njenim ocima..Ona je bescjeno blago ovog svjeta.Radi nje pjesnici pjevaju,slikari slikaju,more daje biser,majdani zlatovrtovi cvjece-da je ucine dragocjenijom.Njenim drazima su potcinjen i covjek i vanljudska priroda.
Ljudsko srce je cudnovato.I ljubav mada NAM JE BLISKA,NE MOZEMO JE NIKAD POTPUNO SPOZNATI .Ono sto ona kaze u cutanju ili pjevanju ne moze se prevesti.Njeno nastajanje,trajanje i ponovno nestajanje ne moze se prevesti.Ima vrjeme kad covjek iz stidljivosti ne prilazi zeni,i ima vrjeme kad joj stalno dolazi i dosadjuje-u svemu tome ima drazesne i bolne igre,svjesne i nesvjesne-igre u kojima najvecu dominaciju drzi zena svojim prefinjenim postupcima i osjecanjima.Ponekad ,ljubav je prosta kao pjesma-ruke se obavijaju,oci se upijaju...Ali samo ponekad.Kod Tagore nema naglih erotskih izliva kao kod starih indijskih pjesnika.U tom pogledu on se odlikuje rjetkom finocom i mjerom ukusa.Ne skrivajuci cari zenskog tjela i zudnju za njima ,on ne svodi ljubav na uzivanje u ovim carima.To nije ni cilj ni svrha ljubavi.Ali u tome je i tragedija ljubavi izmedju covjeka i zene. Na kraju kad se sve svede,Tagore nas uci bezmjernoj ljubavi i saradnji sa drugim bicima,jer covjek moze samo tako opstati i srecno zivjeti.Mozda kad bi svi slijedili njegovu filozofiju,ovaj bi svjet izgledao sretnije.Tagora je bio veliki borac za ljudska prava,i svim ljudima sirom svjeta,koji su bili zeljni ljubavi i paznje,pokusao je makar malim djelom da im pruzi svu tu trazenu ljubav koju je imao i za sebe i za druge.