ESEJ

Kako danas pronaci sebe? Da li je covjek uopste siguran u svoj opstanak i svrhu zivota? Gdje treba traziti uporiste i sta kad ga nadjemo? Cesta i mnogobrojna pitanja koja se namecu i uzaludno trazenje odgovara. Da li je covjek uopste sposoban da pronadje sebe u vijeku tehnike, industrije i inovacija? Dok se na jednoj strani svijeta sve siri i napreduje, na drugoj sve polako tone i nestaje. Ekspanzija kompjutera i robota danas je normalna stvar u iole razvijenim drustvima, a sta je sa osjecanjima i drugim ljudskim potrebama? Covjek se nasao u jednom strasnom, bezosjecajnom svijetu. Malo po malo on se otudjivao, njegova istorija je blijedila, zaboravljao je svoj jezik i kulturu, a na njegovo mjesto je dolazila kruta masinerija. Zar ce kroz nekoliko vjekova ili pak godina tako pricati za ljude? Jer, sto vise raste ekonomski standard covjeka tako pada njegova kulturna svijest. Sa dobrim stvarima napredak je donio mnogo vise losih. Tudje, novonastale kulture namecu se tradicionalnim drustvima i cijeli svijet polako zahvata “virus” kica, estetska stranputica, laz koja zeli da se dopadne. Ali sve je to nista, covjek ostaje prazan i zato dok industrija napreduje, dok kompjuteri zamjenjuju ljude, dok vjestacki udar gazi prirodu, mi treba da zavirimo u svoju dusu. Tamo se nalazi istina i sreca koja ceka da se probudi, ispunjenje i zadovoljstvo. Ono se nalazi samo u nama i samo mi mozemo da ga nadjemo i zato nemojmo puno lutati i traziti jer sreca je uvijek tu negdje, u blizini.

  back to home page