Kako danas
pronaci sebe? Da li je covjek uopste siguran u svoj opstanak i svrhu zivota?
Gdje treba traziti uporiste i sta kad ga nadjemo? Cesta i mnogobrojna pitanja
koja se namecu i uzaludno trazenje odgovara. Da li je covjek uopste sposoban da
pronadje sebe u vijeku tehnike, industrije i inovacija? Dok se na jednoj strani
svijeta sve siri i napreduje, na drugoj sve polako
tone
i nestaje. Ekspanzija kompjutera i robota danas je normalna stvar u iole
razvijenim drustvima, a sta je sa osjecanjima i drugim ljudskim potrebama?
Covjek se nasao u jednom strasnom, bezosjecajnom svijetu. Malo po malo on se
otudjivao, njegova istorija je blijedila, zaboravljao je svoj jezik i kulturu, a
na njegovo mjesto je dolazila kruta masinerija. Zar ce kroz nekoliko vjekova ili
pak godina tako pricati za ljude? Jer, sto vise raste ekonomski standard covjeka
tako pada njegova kulturna svijest. Sa dobrim stvarima napredak je donio mnogo
vise losih. Tudje, novonastale kulture namecu se tradicionalnim drustvima i
cijeli svijet polako zahvata “virus” kica, estetska stranputica, laz koja
zeli da se dopadne. Ali sve je to nista, covjek ostaje prazan i zato dok
industrija napreduje, dok kompjuteri zamjenjuju ljude, dok vjestacki udar gazi
prirodu, mi treba da zavirimo u svoju dusu. Tamo se nalazi istina i sreca koja
ceka da se probudi, ispunjenje i zadovoljstvo. Ono se nalazi samo u nama i samo
mi mozemo da ga nadjemo i zato nemojmo puno lutati i traziti jer sreca je uvijek
tu negdje, u blizini.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |