Prva
pjesnicka knjiga Miodraga Pavlovica “87 pesama” postala je manifest poezije
na pocetku seste decenije XX vijeka.Ona je donijela promjene u sadrzini, formi,
stilu i misljenju lirskog pjevanja. Ova knjiga je unijela atmosferu
usamljenosti, straha,ocajanja, njeni dominantni motivi su rat i ratna stradanja,
tamnice, bjekstva,bombardovanja,lesevi, prolaznost i smrt.U njoj ima teskih i
naturalistickih slika i sumorne atmosfere destrukcije ljudskih vrijednosti.Ove
pjesme se odupiru zlu i haosu nadom i humanoscu.Ova knjiga prelazi put od
beznadja do nade.
U zbirci “87 pesama”poezija M.Pavlovica neposredno je inspirisana klasicnim sukobom izmedju dvije stvarnosti:izmedju stvarnosti unutrasnjeg svijeta u covjeku i stvarnosti spoljasnjeg vijeta izvan covjeka.Unutrasnji svijet je svijet odnosa covjeka sa samim sobom, spoljasnji svijet je svijet odnosa izmedju drugih ljudi.Pjesnik nastoji da bude samo posmatrac ovog sukoba, on vidi kako, u sukobu , ova dva svijeta uticu jedan na drugog.Unutrasnji svijet daje spoljasnjem svjetlost i zvuk i tamu.Spoljasnji daje unutrasnjem mogucnost vecih saznanja.Ova dva svijeta su ravnopravno zavisni jedan od drugog.Spoljasnji svijet Pavlovic vidi kao sliku a covjekovo ucesce u tom svijetu kao opazanje, a zatim i kao refleksiju.Ova poezija,neobicna i izuzetna, je, u stvari, poezija obicnih i neizuzetnih osecanja i emocija.Pavlovic nije pjesnik vedrina i radosti, njemu su najvise prisni motivi prolaznosti i smrti.U odnosu prema smrti nema ni bola, ni straha, ni uzasa. Smrt, kad se dogodi vise nije vazna, ono sto je vazno, to je covjek pred svojim licem i pred licem smrti. Odnos Pavlovica prema smrti je odnos pjesnika klasicne inspiracije koji smrt uzima kao cinjenicu zivota.
Knjiga “87 pesama” sadrzi 80 pjesama rasporedjenih u tri cjeline:
1) Slobodni stihovi,
2) U prozi,
3) Rime.
Cjelina SLOBODNI STIHOVI se sastoji iz tri ciklusa:
1) Suma prokletstva,
2) Ljubavi,
3) Prizori.
Naslovi ciklusa nagovjestavaju tematsko, emotivno i misaono teziste pjesama koje ih cine.
Ciklus SUMA PROKLETSTVA je ciklus pjesama koje predocavaju kosmarne slike stvarnosti ispunjene budjenjem pod olujom, okrvavljenim tarabama, tecenjem krvi, pogrebima, strahom, samoubistvima.To je metafora za svijet u kome se zivi, ali i metafora ljudske egzistencije koju prati praznina, besmisao,kosmar, zlo, smrt.
Ciklus LJUBAVI donosi nesto drugaciju emotivnu atmosferu: ovdje su mladost i ljubav predmet pjevanja.I ovdje ljubav nije idealizovana, i u sadrzini pjesama je narusena klasicna paradigma glorifikacije ljubavi i cistih osjecanja.Ova poezija o ljubavi naseljena je prolaznoscu, prizorima smrti, ravnodusnoscu, nerazumjevanjem.Ponavljanja daju pjesmi intenzitet redjanja pojedinosti i postupnog kretanja ka misaonom zakljucku.
Ciklus PRIZORI doslovno redja razlicite prizore osjencene sivilom, nestajanjem, lesevima, pogrebima.
Poetska cjelina U PROZI treba da pokaze mogucnost proznog lirskog iskaza. Ima ljubavnih motiva, psalama, fantazmagoricnih slika, sentenci.
Poslednja cjelina knjige RIME sadrzi 24 pjesme. Pjesme iz ove cjeline bitno se razlikuju od prethodnih pjesama:
1) vecina pjesama ima naslov,
2) primjetno je nastojanje da pjesma dobije jasan i zanimljiv spoljasnji lik,
3) pjesme su stroficne i postoji teznja za njihovo ujednacavanje,
4) rimovanje je dosljedno i raznoliko.
Na pocetku knjige je pjesma “Probudim se”, na kraju “Treba ponovo pronaci nadu”. Prva ukazuje na puteve moderne lirske pjesme, posljednja pokazuje da tradicionalno pjevanje nije anahronizam i nije strano pjesniku moderne orjentacije.
 |
 |
 |
 |
 |
 |