Mesa Selimovic

       Mesa Selimovic je rodjen 1910. godine u Tuzli, u begovskoj porodici, koja se za vrijeme Drugog svjetskog rata opredjelila za napredne ideje i komunisticki pokret. Zavrsio je filozofski fakultet. Jedno vrijeme je radio kao profesor knjizevnosti na Univerzitetu u Sarajevu, dok nije bio protjeran iz Sarajeva. Bio je urednik "Svjetlosti". Umro je 1982. godine. 

   Poceo je da pise relativno kasno, tek nakon 40 godina, prvo kao pripovjedac, a onda kao romansijer, kriticar i esejista. Tek poslije Drugog svjetskog rata, pod uticajem onog sto je dozivio, pocinje da pise.

   Njegova najznacajnija djela su:pripovjetke  Uvrijedjeni covjek (1947.), Prva ceta (1950.), Tudja zemlja (1957.), zatim veca prozna djela: Tisina (1961), Magla i mjesecina (1965.), Dervis i smrt (1966.), Tvrdjava (1970.), Ostrvo (1974.), Krug (posmrtno objavljen, 1983.). Od ostalih proznih djela treba izdvojiti: veliki esej Za i protiv Vuka (1967.), Pisci, misljenja i razgovori (1970.), autobiografska knjiga Sjecanja (1975.). Pisao je, takodje, i filmske scenarije.

   Po ljepoti slaganja jezika, po misaonosti i univerzalnosti svojih poruka kao i po svom licnom priznanju, Selimovic je sljedbenik tradicije P.P. Njegosa i Ive Andrica. Kao romansijer, on je vrlo moderan, iako je oslonjen u pisanju na izvore tradicije. Njegova modernost se ogleda u modelima pripovjedanja, tackama gledista, oblikovanju vremenskih perspektiva, lirizmu, ritmickoj organizaciji sintaksickih jedinica, po egzistencijalnim razmisljanjima o covjeku i svijetu...

    Prilikom sahranjivanaja Mese Selimovica, Matija Beckovic, nas poznati knjizevnik, je izjavio : "Kada bismo se sahranjivali uspravno , ti bi bio jedan od prvih koji je to zasluzio."