Marmeladov – čovjek dobrih namjera i velikog razumijevanja ali pijanica i propao, veoma voli i cijeni svoju obitelj

“To je bio čovjek od preko pedeset godina, srednjeg rasta i snažne građe, s prosijedom kosom i velikom ćelom, sa podbuhlim,
žutim i čak zalenkastim licem od stalnog pijančenja i s otečenim kapcima, iz kojih su, kao kroz uzane pukotine, sijale
živahne crvenkaste očice. Ali u njemu je bilo nešto vrlo čudnovato; u njegovom pogledu kao da je blistalo čak neko
 ushićenje – ako hoćete, osjećao se i smisao i razum – ali u isto vrijeme i kao da je svjetlucalo neko bezumlje. Imao je
na sebi star, potpuno pohaban crni frak, s otpalim dugmadima. Samo se još jedno nekako držalo, i njime se on i zakopčavao,
očevidno ne želeći da se udaljaava od uljudnosti. Ispod prsluka od nankina virio je plastron, sav zgužvan, uprljan i ispolivan.
Bio je obrijan na činovnički način, ali već poodavno, pa mu je gusto izrastala siva, čekinja. Pa i u njegovim manirima se stvarno
 naziralo nešto činovnički dostojanstveno. Ali on je bio uznemiren, mrsio je kosu i ponekad bi, u nekoj tuzi, objema rukama
podupro glavu stavljajući poderane laktove na mokar i ljepljiv sto.”

Nazad