Petar Petrovič Lužin – podao, zao i lažljiv, primitivan i veoma umišljen malograđanin, priglup i podmukao
“To je bio neki postariji gospodin, ukrućen, stasit, s izrazom opreznosti i mrzovolje na licu; on poče time što zastade na vratima gledajući oko sebe uvredljivo – ne skrivenim čuđenjem i kao da je očima pitao: “Kuda sam ja to zabasao?” Nepovjerljivo i čak s afektacijom izvjesne uplašenosti, gotovo neke uvrijeđenosti, razgledao je tijesnu i nisku Raskoljnikovljevu “brodsku kabinu”.
|
|
|
|
|
|