|
BIOGRAFIJA |
|
Branko Miljkovic je rodjen u Nisu 1934. god. Gimnaziju je zavrsio u rodnom mjestu, odakle odlazi u Beograd i studira filozofiju. U savremenoj srpskoj poeziji prvo se javlja poezijom pjesama " Uzalud je budim " 1957. god. Pjesnicku knjigu " Smrcu protiv smrti " objavio je sa mladim crnogorskim pjesnikom Branimirom Scepanovicem. Godine 1960. iz stampe mu izlaze najbolje knjige - " Porijeklo nade " i " Vatra i nista " . Te iste godine napusta Beograd i, razocaran u ljude oko sebe, odlazi u Zagreb. Naredne 1961. godine objavljuje izbor pjesama " Krv koja svijetli ", a zatim se, u trenucima razocaranja, odrekao svih knjiga koje je objavio. Nesrecan u zagrebackoj sredini, koja ga je primila dosta hladno i sa puno zavisti, luta nocu zagrebackim ulicama i postaje sklon alkoholu. Jedne noci, bez pravog prijatelja, otisao je na periferiju, a vec slijedeceg jutra nasli su ga mrtvog u maksimirskoj sumi. Nasli su ga objesenog o grani jednog krivog stabla 1961. godine. Poezija Branka Miljkovica u knjizi " Vatra i nista ", zbog guste metaforicnosti, simbolike i filozofske ucenosti koju autor unosi u pjesme, dozivljava se kao narcisoidna i zatvorena tvorevina. Pa ipak, u njoj otkrivamo - u novom jezickom ruhu - prisustvo naslijedja ili tradicije, kako nacionalno tako i evropski. Pripada savremenoj srpskoj knjizevnosti, tacnije neosimbolizmu, kao njenom pravcu. Njegova najpoznatija zbirka pjesama je Vatra I nista. |
|
|
|
|
|
|