Pjesma za temu pjevanja ima ografa(fresko i ikono pisca )
Djelo ima prstenaszu kompoziciju :počinje i završava tercinom koje zatvaraju pet distiha. Ono što određuje ovakvu kompoziciju jeste i ponavljanje istih motiva na početku i kraju pjesme-plava i zlatna boja.To su osnovne boje resavskog freskopisanja.Za njih se kao simbole uzvišenosti i čiste duhovnosti ,vezuje sva drama stvaranja zografa u resavskom manastiru .U mraku u kome traje i stvara ,on zna samo za te dve boje ,on pred očima ima samo vidik od boja -vidik koji ima svoju divlju dubinu i suženi opseg prostornog rasprostranstva.U te boje i te vidike ,koje ni jednog trenutka ne gubi iz vida , zograf unosi sebe bez ostatka .Dok radi na slici ,njime vlada groznica stvaranja ,strah da lim će uspjeti da privede kraju svoju viziju prije nego što -pred najezdom osvajača i udarom sablje -ne potekne u potpuni mrak .Neki tumači su metafore "poslednji prsten vidika "i "poslednja jabuka sunca " pročitali kao slutnju životnog kraja kada se život svodi na prsten ,a sunce prije nego što će se ugasiti liči na jabuku.u drugom distihu:
blizina zografa i hodočasnika su jasno pokaqzane.Hodočasnik kao da iz neposredne blizine ,sa zagledanošću znatiželjnika ,prati ovaploćenje umjetnikove vizije i ,fasciniran time ,pita kuda on to svojim okom strjemi ,kopja je to dubina do koje može njegov pogled doći.To je vrlo važnp jer sama dubina i krjnji domet vizije mogu dati vrijednost djelu i snagu njegovom trajanju.
Drama u noći se bliži prjetnja noći da potopi sve je skoro izvjesna.A ono što je u pjsmi intenzivira i čini zastrašujućom je zvukovni efekat iz mnoštva grla:"Alah il ilalah".U toj akustičnoj slici prepoznajemo vrijeme ,rušitelja svjetlostoi i vjere, inovjere.Biće zografa je usredsređeno na živopise ,na ljepotu čija se punoća privodi kraju i koja treba da bude iznad istoriskog i svakog fizičkog stvora.
U trećoj strofi je pitanje ali i opomena:"Čuješ li konjicu noći ".a u petoj nova konstatacija i skretanje pažnje na opasnosti čije se prisustvo intenzivira.KAtastrofa je na pomolu ali bez dejstva na onoga koji grozničavo uobličava sliku više zabrinut za njenu ljepotu boja nego za svoju sudbinu ,koju je podredio djelu i zauvjek vezao za njega .
Analiza pjesme "Manasija" ukazuje da je u njoj -kao i u drugi Popinim pjesmama-malo pjesničkih predmetnih aspekata koji nastanjuju pjesmu.U prvom njenom dijelu to je zograf,gluh i njem za sve što ga samotničkom trajanju okružuje,do kraja predan onome što je u sreištu njegove otvorene vizije ,sav u borbi sa sobom ,u borbi sa vremenom i vizijom koja traži jasnu konkretizaciju.
|
|
|
|
|
|