NAJLJEPŠI CITATI

*

Je li vam se ikad desilo da bačeni iz kolosijeka,rečete svagdašnjici zbogom,o da se vinete,nošeni strašnim vihorom,zaprepašteni kao onaj kome se tlo izmiče?

Je li vam se desilo da vam uzmu sve -a šta se čovjeku ne može uzeti?-i da vam na dušu polože tešku odurnu ruku i da vam uzmu radost i vedrinu slobodna duha;i samu srčanost,koja ostaje kao poslednji očajni dar sudbine,da vam uzmu i da učine od vas nijemo prezavo ropče?

*

Koga li ljubi sada ona mlada žena? Ona mlada žena koju sam našao jednog ljeta lijepu i dozrelu od šesnaest godina, prolazi - bogzna zašto – jutros mojim sjećanjem.

Koga ljubi sada ona mlada žena?

Jednom sam na maloruskoj ravni našao crven i krupan cvijet: njegova sočna čaška , kratka cvata, nudila je, u široko rastvorenim laticama, svoje nadrasle prašnike svim vjetrovima.

Koga ljubi sada ona mlada žena?

Nikad nije bilo između nas riječi (ja sam teško i razumjevao njen jezik) i naš odnos nije imao nikada određenog imena. Pod zvijezdama sam je ljubio do umora i do ponoći sam ležao na travi, s glavom u njenom krilu.

To je bila žena za ljubav i predavala se nijema od strasti i suznih očiju, šapućući isprekidane riječi o vjernosti.
Koga li ljubi sada ona mlada žena?

*
 

Budući! Slobodna djeco; zoro noći naše, kad se budu slobodni i visoki domovi vaši ocrtavali na istom nebu, koje je gledalo patnju našu i sram i smrt, niko neće pomišljati da ti moćni temelji počivaju na našim kostima. Sreća bezbrižna i misli naprijed samo.

Što će vas sjećati otaca vaših koji su bili veći u trpljenju nego u borbi?

Vaš život biće naš zaborav.

Tek u nesvjesnoj suzi vaših ženâ, u zanosima mladićâ, maštanju djevojakâ, moćnoj svirci ili riječima vaših pjesnika, bljesnuće možda na čas spomen otaca vaših čiji je život bio kratak, a bol ogroman. Tek najbolji među vama osjetiće, možda, da iz tih svagdanjih događaja bije, kao vjetar, beskrajna žalost mrtvih i nijemih života koji su živjeli i mrli za vas, Budući!

*

Dani mi prolaze uzalud .Najljepši izvori dušini presahnuše.Izgubio sam dodir sa svima koji me vole i razumiju,taj spasonosni dodir koji nas krijepi i drži, koji djelima našim daje poticaj snagu, i življenju našem smisao.

Posve sam otcijepljen. Tonem u zaborav. Prikriva me žalost. Sam sebi dolazim kao svijeća koju su zaboravili ugasiti a izgaram svu noć na oltaru kao neviđena žrtva u gluho doba.

Najteže je čovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost.