Najruskiji ruski pjesnik poslije Koljcova, a to i jeste ono što iznenađuje i što bi iznenadilo i njega samog, postao je najinternacionalniji pjesnik XX vijeka. Njega, s podjednakom znatiželjom i razumijevanjem, čita i rjazanski kolhoznik i prvakinja beogradske opere, i američki fizičar i indijski parlamentarac, i belgijski akademik i njemački hirurg, i varšavski vozač autobusa i satrajevski fudbaler i brazilski profesor i bugarski pjesnik, i slovački partijski funkcioner i francuski slikar. I ništa što je dobrom starom vremenu odzvonilo, što je Grad definitivno pobijedio Selo. Mada pisana za seosku potleušicu , Jesenjinova poezija se uselila u nebodere i možda je u mnogom savremenom stanu, uz karanfil u vazi, jedino živo parče prirode. Djeca koja možda nikad neće vidjeti živo ždrijebe znaće po Jesenjinu da je nekad pored željezničkih tračnica kaskalo takvo nježno četveronogo stvorenje koje je pobijedila željezna konjica. I u bučnoj samoći svojih disko-klubova djeca će, i pored pripadnosti svom vremenu, žaliti što su zakasnila da se rode za ono vrijeme kad je drumovima svijeta koračao taj dendi, sa cilindrom i bijelim rukavicama, taj nježni kavgadžija, taj očajnik koji je sve stavio na pikovu damu a odigrao keca karo!
Izet Sarajlić
|
|
|
|
|
|