Moderni roman XX vijeka

    Poznato nam je da je umjetnost dinamična pojava i da je uvijek u interakciji, a samim tim i korelaciji, sa društvenim promijenama. Različita tehnološka otkrića su obilježila ovaj period svijetske istorije, a posljedice na razvoj čovjeka kao ličnosti i njegovu psihu su mnogostruke. Čovjek više ne zavisi od drugih ljudi, on sada može biološki da opstane kao samostalna jedinka. Upravo ovdje možemo da identifikujemo problem. Čovjek se kao društveno biće i žrtva robno-novčane privrede povodi zakonima kapitalizma, koji uništavaju njegovu najvrijedniju osobinu- osjećaj pripadnosti kolektivu i njegovu kolektivnu svijest. Upravo ovo dovodi do metastaze čovjekove individualnosti. Uz svu tehnologiju koju posjeduje, čovjek nikada nije bio više usamljen. Stoga cijelu modernu literaturu trebamo shvatiti kao krik čovjeka protiv vremena u kojem živi, ali i protiv nečega što podsjeća na čovjeka, ali toliko odstupa od njegovog ideala, tako da nikako ne može da bude čovjek. Sada nam je, nesumnjivo, jasno zbog čega su svi veliki pisci prepoznali čovjekovu degradaciju i učinili je temom svojih književnih djela.
    Klasična forma se potpuno razgrađuje, jer kao da nije bitno kako nešto izgleda već sama njegova suština. Pisci kao da hoće da nam kažu da su se ljudi dugo bavili perifernim stvarima, a da su suštinu zanemarivali, i sami naslućujući šta se krije iza pojavnog, realnog svijeta. Romani se nameću kao dominirajući oblik proznog izraza, ali oni su kratki, jer je njihova fabula redukovana; opšte uzevši, karakteriše ih potpuna defabulizacija. Ovi romani obično iznose filozofske, a posebno egzistencijalne, ideje pa nas ne treba čuditi njihov esejistički karakter, ali i pored eseja nalazimo i drugih neknjiževnih sadržaja, kao što su naučni, dokumentarni, faktografski, paradokumentarni i filozofski tekstovi, ali i mnogi drugi.
    Glavne likove ovih romana nazivamo anti-junacima, zbog nedostatka moralnog kompasa. Dakle, oni ne predstavljaju oličenja vrlina, mogu čak da budu i duboko nemoralni. Međutim, kod nas se javlja osjećaj empatije prema ovim likovima. Zbog čega? Upravo zbog toga što oni nisu krivi što su takvi, takvima ih je svijet učinio. Sve je okrenuto naopačke, primarne ljudske vrijednosti umiru, jer su stare, nemoćne, slijepe i grbave, a prežvakali smo ih toliko puta i kroz usta prenijeli da su izgubile svoj prvobitni smisao i postale gnusne.
    Moderni roman je upozorenje savremenom čovjeku da će, ako nastavi kursom kojim ide, doživjeti propast, ali i putokaz kako se takvo stanje može prevladati. Prava ilustracija ove konstatacije je i Stepski Vuk.