književnici uzimaju Frojdovo učenje o psihoanalizi, kao idejnu
podlogu za svoje romane. Povezivanjem podsvijesti i stvarnosti nam se prikazuju
preokupacije savremenog čovjeka, čovjeka koji je zastranio, ali koji još može da
osjeća.Stepski Vuk je Heseov roman koji nije u potpunosti roman toka svijesti, ali je jedan njegov dio najbliži njegovoj ideji. To je dio u kojem Hari, očito pod uticajem droga, i u kojem istražuje sve dubine i protivriječnosti svoje ličnosti, to je podsvijest u obliku pozorišta i svijet kao glavni akter, u obliku glavnog junaka, Harija Halera. Ovdje saznajemo da je ljudska duša pravi univerzum, pun uspona i padova, najdubljih ponora i najvećih vrhova. Ljudi su naučili da mnoge stvari potiskuju, stvari koje im čine bol, čija ih istinitost vrijeđa i poražava, pa ih zbog toga stavljaju duboko u podsvijest, bolje rečeno zaključavaju ih sa namjerom da progutaju ključ i nikad ih ne puste da izađu. Međutim, sve je to samo iluzija, jer je dovoljen i najmanji spoljašnji stimulus, da bi se zidovi rasprsli i da bi ''zlo'' izašlo na vidjelo. Ovo je bolan put, ali predstavlja jedini način za čovjekovo ozdravljenje, jer ljudi trebaju da se približe ideji čovjeka, jer će tek kada joj se približe biti istinski srećniji.
Šta da kažemo, osim da roman toka svijesti predstavlja pravo osvježenje u dotadašnjoj književnosti, tvorevina koja na velika vrata uvodi i aktuelizuje najveće probleme savremenog čovjeka, njegovu usamljenost, izgubljenost, apatiju i male napore koje preduzima da bi se izvukao iz neprirodnog stanja i koji su upravljeni u pogrešnom smijeru. Ovaj roman nas uči da se svi odgovori kriju u nama i da stepen njihovog razrješenja ukazuje na to koliko smo mi, u stvari, ljudi i koliko zaslužujemo da se zovemo ljudima.
