Naravi i zbivanja


Pripovjetku ,,Zmijenje'' Kocic je objavljivao 1909. i 1910. godine u vise casopisa i listova u cjelini ili dijelovima pod razlicitim naslovima:,,Kroz Zmijanje, ,,Knjaz Mikailo spasava Ratkovo'' , ,,Ratkovo se zacarilo''. U cijelosti je objavljena u zbirci ,,Jauci sa Zmijanja'' 1910.god.Uz Kocicevo malo objasnjenje na kraju knjige, u kome kazuje da bez pripovjedackog uljepsavanja daje istoriju iste one oblasti iz koje je crpio sadrzaj za sve svoje pripovjetke.
Ovaj slikoniti opis, kao na dlanu, daje sliku ambijenta koji ce biti predmet i osnov meditacije, kuknjave, otpora, sudanije...covjeka koji je rastao u tom ambijentu, i u sebi ponio sve odlike stvaraoca, koji za osnovu djela uzima istinu zivota i ljudi svoga kraja.
Sam Petar Kocic kaze da je ovu pripovjetku pisao ,, prostosrdacno i bz pripovjedackog uljepsavanja.''U toj prozi, kako sam kaze, odslikani su zivot i borba starih Zmijanjaca.Tu su, bez sumnje, autenticna Kociceva iskustva iz djetinjstva koja se prezivljavaju i oslobadjaju u osjecajnom i elegicnom tonu pripovjedanja njegovih karaktera.
Umjetnicka domet u ovoj pripovjeci zasnovan je na drami opstanka naseg covjeka u uslovima kada ga pritisce mora politickog tlacenja i ekonomskog izrabljivanja.


,,Djurini zapisi''

Objavljeni su u prvoj verziji 1901. u ,,Bosanskoj vili''. Uz ,,Tubu'' , stampanu iste godine, ovo je prva Kociceva publikovana pripovjetka.
Osnovni sadrzaj pripovijetke:Djuro trazi da mu gledaju u knjige od uroka udovice Djurdjije i kako se docnie c njom ozenio.
Ova folklorno zasnovana pripovijetka, prema Skerlicu je najslabija u zbirci. Ima sve osobine pocetnicke proze.


,,Jablan''


Prvi je put objavljen 1901.god, u ,,Bosanskoj vili'' kao prva pripovijetka iz ciklusa ,,S planine i ispod plnine'', a iste godine, neizmijenjena, stampana je u knjizi pod istim naslovom.
U ovoj pripovijeci dosla je do punog izrazaja ljubav prema svemu sto je snazno i sto garantuje pobjedu dobra nad zlom.Djelo odise prisnoscu pisca sa malim covjekom.Dominira realisticki prikaz tople ljubavi seoskog djecaka prema biku , u kome poetski elementi pisceve vjere u narodne snage i pobjedu nad austrijskim okupatorom simbolicki docaravaju cijeli ambijent.

Oblicja i sudbine

,,Tuba'' je prva objavljena Kociceva pripovijetka, stampana u beogradskoj ,,Novoj Iskri'' 1901.god. u tri nastavka.
Sve je u tuzi.Jadne majke naricu za sinovima.Momke salju u Austriju odakle se najcesce ne vracaju!
Ovo je prva Kociceva pripovijetka.Ima obiljezje pocetnistva i pod vidnim je uticajem seoskog pipovjedaca Stanka Veselinovica, ali otkriva pisca kao darovitog slikara zivopisnih pejzaza, potresnih ljudskih patnji i stradanja.On opisuje idilicnu ljubav seoskog mladica i djevojke u kojoj su vidljivi lektirski uzori, ali i potezi jednog originalnog pripovjednog rukopisa u kojem se individualna sudbina povezuje sa udesom zemlje i naroda . Tu je naznaka njegovih ,,Jauka sa Zmijanja''.
Tu je njegov ubogi bosanski kmet, koji sluzi austrougarskom gospodaru i nenarodnoj cinovniciji i pravosudju...
,,Tuba'' je , pored senzimentalno-tragicne istorije dvoje zaljubljenih , otvorila prostore Kocicevog pripovjedackog stvaranja prema zivotu krajiskog sela i krajiskih seljaka.
,,Mrguda'' je jedna od najljepsih Kocicevih pripovjedaka, objavljena u prvoj zbirci ,,S planine i ispod planine'' , 1902.god.
U vezi s ovom pripovijetkom Kocic je iznio i jedno od svojih najinteresantnijih intimnih shvatanja vlastitog djela prema zivotu i kritike prema literaturi.
Predmet pripovijetke je, kao sto se vidi, ljubav dvoje mladih, ali ona nije opisana kao sentimentalna idila , kao u ranijim seoskim pripovijetkama, vec je docarana sugestivnom slikom istinitog zivota piscevog kraja.To je tragicna sudbina djevojke koja nije mogla da odoli snazi cula, pa svoju ljubav placa zivotom.
Mrguda nosi u sebi, prije svega, napregnuto ljubavno osjecanje, estetski skoncentrisano u temperament i strast, koji se izjednacuju sa poetskim i zivotnim intenzitetom planine .Moglo bi se reci da ,,Mrguda'' ide u romaneskni epski prostor koji je koncentrisan oko tragicne sudbine glavne licnosti ove pripovijetke.A znacajnu ulogu u slikanju i psiholoskom osvjetljavanju likova , u ovoj pripovijetci ima pejzaz.
U ovom djelu Kocic pojacava izrazajnost svog umjetnickog kazivanja upotrebom rcenicnih konstrukcija iz narodnog govopra.
Kocic zavrsava ,,Mrgudu'' dijalogom Zmijanjca koji sa ogorcenjem i ironijom nabrajaju zla koja im je donijela ,,prokleta ukopacija''.



Sudanije

,,Jazavac pred sudom'' je najpopularnije Kocicevo djelo , nastalo za vrijeme studija u Becu 1903. a objavljeno u knjizi ,,S planine i ispod planine'' 1904.godine.
O tome kako je nastao ,,Jazavac'' postoje zanimljiva svjedocanstva.Na osnovu sjecanja Kocicevog druga Sime Erakovica, M.Selimovic iznio je niz pojedinosti u vezi s tim.Prema Erakovicu , Kocica dugo nisu mogli pronaci, a kada je konacno otkriven u nekom sirotinjskom stanu na periferiji, raspolozelje mumje odudaralo od zapustenosti njegovog izgleda.,,Bio je'' , veli Erakovic, ,,vedar...Za noc sam napisao, za jednu noc!...To je prica o Davidu Strpcu sto tuzi prokletog jazavca u onom nasem nesretnom kraju''.
U prvoj verziji ,,Jazavac'' je napisan u obliku pripovijetke.Citao ju je Kocic 1903. u Srpskom akademskom drustvu ,,Zora'' u Becu uz burne diskusije o Kocicevim invektivama protiv tudjinske vlasti, ali i protiv kompromisnih sklonosti domacih vodja autonomaske borbe.
David Strbac je stvarno postojao.
David koji je zivio od 1836-1906 navodno je bio isti onakav kakvog ga Kocic opisuje, a ; ni dogadjaj c jazavcem nije izmisljen jer je David uistinu donosio jazavca u sud da ga tuzi za pojedene kukruze, pa ga je, praveci se luckast i naivan, pustio u sudnicu.''
On na najbolji nacin alegorizuje prilike naroda pod okupacijom.Da bi docarao koliko je podanistvo i pokornost palila, Kocic kroz pronicljivost Davidove zene to najbolje pokazuje.
Sagledavajuci sveukupne odnose u okupatorskom rezimu, posebno sudu, koji pociva na izazivanju straha, bezakonju i nasilju a koristeci se alegorijom i satirom, Kocic je uspio u svom naumu da izvrgne ruglu austrougarsku vlast, lakejski sud, bosansku vladu i gradjansku carsiju.
Poznato je da bosanski seljak od vlasti i suda dozivljav samo nevolje, uvrede, stete i poniznja, te Kocic kroz usta Davida Strpca alegoricno iznosi svu tezinu socijalnog polozaja srpskog seljaka u crno-zutoj monarhiji.
Zavrsni odlomak odredjuje sustinu cijele komedije.
David je kazao sve sto misli, osjeca i trpi u ime ,,milijun dusa''.To nije onaj konvencionalni seljak sa vrulom u ruci i ljubavnim uzdasima na usnama.On je kako Skerlic kaze : ,,materijalno spojen sa svojim komadom zemlje...lukav, nepovjerljiv...''
David ostrom ironijom, zavijanjem, laznom prostodusnoscu, pretvarajuci se da je glup, praveci se kao da ne cuje , dobacuje istinu u lice ,,glavatoj'' gospodi.U sudu istice sve svoje nevolje, mrznje, siba i ,,Carstvo'' i ,,Zemljanu vladu'' , pa urede, egzekutore, popove i gazde.Prije nego sto ce otici iz sudnice, kad gnjev u njemu preraste u revolt, David sa uzdignutom pesnicom trazi pravo na slobodan zivot.
Njegov seljak je dozivljavao od tog suda samo nevolje, ponizenja i uvrede, pa mu se on ezopovskim jezikom ruga i sveti!
Alegorija i ironija doprineli su ostvarenju opstepostavljenog autorovog cilja: borbi protiv tudjina , i uopste, zla svake vrste.
To njegovo ubojito oruzje aktuelno je i u danasnjem vremenu, a ova aktuelizovana satira, trajno je prisutna i na pozorisnim daskama.



Opsti pogld na cjelokupno stvaralastvo

Knjizevno stvaralastvo Petra Kocica , posmatrano u cjelini, nosi pecat nacionalne , socijalne i ideoloske usmjerenosti.Svojim nadahnuto pisanim knjizevnim djelima postao je realisticki slikar mukotrpnog zivota seljaka i objektivni tumac njihovih misli i osjecanja.
Iz njegovog pripovjedackog pera progovori je snagom bujice i ekstaticne istine narodni duh, a u svojoj licnosti objedinio je borbene ideale i poruku umjetnicke rijeci , socijalno-oslobodilacki bunt i humanisticku sustinu djela.
Svoj pogled u buducnost i svoju nesmirenu , vatrenu politicku borbu izrazio je osjecajnim jezikom licnog iskustva kroz organsku pripadnost ritmickom bicu prirode koja je trazila dah i vapaj tragike, ekstaze ljubavi i pobune.
Opste obiljezje Kociceve proze, kao najdublji smisao njegove umjetnicke vizije i poruke, treba sagledavati u uskoj povezanosti pisca sa podebljem Zmijanja, iz koga je ponikao, za osjecanje zivotne istine o drustvenim sukobima i procesima.Njegova pripovjedacka zamisao ima dubok podsticaj u organskoj vjernosti kmetu i epskoj tradiciji svog kraja, te prigusenom gnjevu prema nosiocima ekonomskog i nacionalnog ugnjetavanja njegovog seljaka.On stremi buducnosti.Njegov progresivni stav izvire iz same zivotne realnosti.
Ratoborni istinoljubivi karakter nosi mnoge epske narodne crte, tipicne planinsko- brdjanske reakcije i stavove, koje je ponio iz porodicne zadruge Kocica i rodnog Zmijanja.Istinoljublje, dusevna cvrstina i tvrdokornost karakterisali su njegove stavove jos iz djetinjstva.
Intimni svjetovi i osjecanja Koiceva su u punom saglasju.Sva svoja zvjezdano-poetska, imaginarna osjecanja ljepote prirode , ljubavi i tragicnih sudbina vezivao je za odredjenu stvarnost, za ono autenticno narodno osjecanje ljepote.
Dobro je poznavo misli, osjecanja i navike svojih Krajsnika, a sam je u sebi nosio taj mentalitet,pa je lirski , bolecivo taj vekovni cemer, sazvucjima svog jezika, uoblicvao u knjizevna djela, i na taj nacin u svoj dubini i originalnosti iskazivao cemerni zivot i kukavnu sudbinu svog naroda.
On je tuzilac savjesti i nepravde, glasnik kmetskog i radnickog gnjeva, koji razotkriva nastalu bijedu na skrtoj zemlji sto nije ,,ni Davidova, ni carska, ni spa'ijska.''
Tako je cjelokupno njegovo stvaralastvo povezano u jedan osobeni svijet knjizevne rijeci, u unutrasnjoj zivotnoj i umjetnickoj medjuzavisnosti.
U stvaralackom pogledu, Petar Kocic je predstavljao jedinstvo zivota , socijalnog i nacionalnog osjecanja uze sredine i vlastitog knjizevnog djela...