SANTA MARIA DELLA SALUTE
Ono što je uticalo na cijeli život i stvaralaštvo Laze Kostića i svakako na nastanak pjesme Santa Maria della Salute, jeste neobična ljubav prema djevojci koja se zvala Lenka Dunđerski.Ta ljubav i sudbina Laze Kostića privlačile i zanimale nr samo ljubitelje književnosti i književne kritičare,nego i druge ljude.
Lenka Dunđerskii bila je djevojka izuzetne ljepote i visokog obrazovanja, kćerka Lazinog dobrog prijatelja, Laze Dunđerskog. Kostića je zadivila i opčinila i on se zaljubio u tu djevojku, koja je imala 21 godinu, dok je on imao 50. Neki govore da je ljubav bila obostrana i da je Lenku takodje oduševio slavni pjesnik. Svjestan da je razlika u godinama prepreka za ostvarenje ljubavi, Laza Kostić odlazi u manastir Krušedol, gdje ostaje nekoliko godina i tuguje za Lenkom. 1895. godine ženi se bogatom udovicom iz Sombora, Julkom Palanački. Julka ga je voljela i čekala , ali njemu je u srcu bila i ostala Lenka , koja umire te iste godine i od tada mu dolazi redovno u snovima, te postaje njegova stalna opsesija(sto saznajemo iz pjesnikovih zabilješki u vidu dnevnika). Dok je bio na bračnom putovanju u Veneciji, Kostić posjećuje baroknu crkvu Santa Maria della Salute koja ga je zadivila ljepotom i baš tada se javlja misao presudna za stvaranje pjesme Santa Maria della Salute.
Najznačajnija Kostićeva pjesma, Santa Maria della Salute, nastala je 1909.godine , godinu dana prije piščeve smrti.Zato je mnogi nazivaju Kostićevom „labudovom pjesmom“. Glavne teme pjesme Santa Maria della Salute su ljubav i ljepota koje se prepliću kroz čitavu pjesmu. Sa pravom naš veliki pjesnik, esejista i kritičar , Miodrag Pavlović , naziva pjesmu Santa Maria della Salute najboljom i najglasnijom lirskom pjesmom našeg pjesništva.
U kompoziciji ove pjesme uočljive su tri cjeline: prva, koja obuhvata prve četiri strofe, druga od pete do devete stofe(zaključno sa devetom), i posljednja, treća cjelina, od desete do petnaeste strofe.Pjesma je ispjevana u 15 oktava(strofa od osam stihova), a stih je deseterac. Sve strofe ove pjesme, osim pretposljednje, završavaju se refrenom. Taj refren je osmi stih u strofi i kad god se pojavljuje piše se latinicom i predstavlja naziv venecijanske crkve Santa Maria della Salute .
Dakle, pored zvučnog refrena i oblika svoje oktave, Laza Kostić se služi snažnim hiperboličnim izrazima, ponavljanjima, kontrastima, gradacijama, metaforama, simbolima. .. Kad je jezik u pitanju, posebno se ističu neologizmi (kovanice) koje Kostić često upotrebljava u svojim pjesmama, a neki od njih su: kajan, beznjenica, nebesnica, dušilo.
Tim sredstvima pjesnik je zaista uspio da stvori jednu kosmičku himnu-viziju ljubavi i nade u vječno blaženstvo i sastanak sa dragim bićima.
.
|
|
|
|
|
|