EKAVSKI I IJEKAVSKI IZGOVOR
Oba izgovora, ekavski i ijekavski, potpuno su ravnopravna.Nije dopusteno njihovo mijesanje u tekstu ili u govoru, osim u knjoizevnim djelima (iz knizevnosti, pozorista, filma), gdje sluzi kao jedno od znacanih sredstava karakterizacije pojedinih likova.
a)ekavski izgovor
Za knjizevni jezik ekavskog izgovora, krakteristicno je da da nekadasnji glas jat zamijenjen samoglasnikom e: pevati, bleda....
-u oblicima komparativa pridjeva: mudriji, krupniji, stariji.....
-u odricnim oblicima glagola jesam: nisam, nisi, nije, nismo, niste, nisu.....
-u mnozinskim oblicima zamjenica i pridjeva: ovih, ovima, dobrima.....
-u imperfektu; tresijah, tresijase.....
b)ijekavski izgovor
U knjizevnom jeziku ijekavskog izgovora, stari glas jat dao je ije u dugim slogovima.Ijekavskom ije odgovara dugo ekavsko e: snijeg-sneg, slijep-slep, ponijeti-poneti.....Od ovog osnovnog pravila odstupa se u onim oblicima i izvedenim rijecima ciji osnovni oblik ima kratko je.Tako prema dugom ekavskom e ne stoji ijekavsko ije nego dugo je:
-u genitivu mnozine imenica: posjed-posjeda, vjera-vjera......
-u oblicima imenica u kojima se dulji je ispred dva suglsnika od kojih je na prvom mjesto n, lj ili r: zasjenak-zasjenka, odjeljak-odjeljka, primjerak-primjerka....
-u glagolskom prilogu proslom: uspjeti-uspjevsi, vidjeti-vidjevsi.....
u nekim izvedenim rijecima: sjena-sjenka, koljeno-koljence....
-u rijecima odmila: djevojka-djeva, djed-djedo....
-u oblicima glagola koji su izvedeni od rijeci: mjesto, mjera, sjesti: namjestiti-namjestati, zasjesti-zasjedati.....