Poređenje: Desanka Maksimović; Prolećna pesma i Predosećanje

Zajednička crta ovih pjesama, pored toga što su nastale u ranoj fazi stvaralaštva Desanke Maksimović, je zapravo poređenje ljubavi i proljeća. U Prolećnoj pesmi osjetimo porast osjećanja kako odmičemo u čitanju predivno izvajanih stihova. U početku je srce polagano raslo, kao da zapravo nagovještava sam čin rađanja ljubavi. U drugoj strofi nam prvi stih otkriva rast ljubavi. Zaljubljenost se sve više rasplamsava u mladalačkoj duši, šireći se u zaraznoj groznici čežnje. Treća strofa je veoma usko povezana sa drugom, nadopunjujući još više motiv zaljubljenosti. Četvrta strofa je već drugačija:

„Osećam, da dosad sve je bilo šala

Moga srca vrela;“

Za neizvježbano oko laika ovo su samo obični stihovi koji se nadovezuju na pređašnju cjelinu. No, ako malo bolje pogledamo i unesemo se svim atomima svoje snage u stihove, primjetićemo razvijanje zaljubljenosti na jedan viši stepen – samu ljubav. Desanka Maksimović pominje da je do sada sve bila šala, ali šala njenog vrelog srca. Znači ipak je prije četvrte strofe postojala određenja ljubav, ali u nekom blažem, možemo reći dječijem stadijumu. U petoj i posljednjoj strofi kao da vidimo konačnu završnicu ljubavi – određeni oblik savršenstva i krajnje forme jednog tako divnog osjećaja.

Naravno, već smo mogli da primjetimo da su baš po tome određene i komunikativne rečenice u pjesmi, tvoreći gradaciju. Od zaljubljenosti do završnog oblika.

No, u pjesmi Predosećanje, gradacija se ne pojavljuje. Sve tri cjeline počinju riječima „poznala sam te“, što odmah upućuje na sam prelazak iz zaljubljenosti u ljubav. Konačno je sagledala sve vrline i mane, i uklesala ime istinske ljubavi u svoje srce. Opet pominje proljeće, ali ovaj put kao motiv, kao podsticaj za prepoznavanje te iste ljubavi. Za potkrepljivanje gore pomenute tvrdnje, možemo navesti stihove koji se ponavljaju u svakoj cjelini:

„i znadoh da ćeš biti mi drag,

drag u životu celom.“

Da je u pitanju bilo prepoznavanje zaljubljenosti, ne bi mlada Desanka koristila ove stihove. Zaljubljenost može da vodi u dva smjera – da se rasplamsa u ljubav, ili pak da vremenom ohladi kao ugašeni vulkan. No, iskonska ljubav ne prestaje tako lako, i tu vidimo motiv za pominjanje vječne ljubavi.

Možemo da posmatramo i vremena koja su korištena u komponovanju ovih divnih pjesama. U prvoj, to je u pitanju prezent. Osjećanja koja nadolaze kao plima u baš ovom momentu. Ovih dana. Normalno je da će o njima pjevati sa izvjesnom količinom žara. Dozom uzbuđenosti zbog iznenadne ljubavi. U drugoj pjesmi pak, vlada prošlo vrijeme koje sa sobom nosi melanholiju sjećanja. Možemo da si predočimo sliku mlade djevojke kako zaneseno gleda kroz prozor, podbočena laktovima za stolom, uzdišući. Recitujuću:

„blizina proleća dušu mi opi,

Opi, pa žudno udisah zrak.“

Sjeta koju ona osjeća dok stvara pjesmu nadire i u naša srca, i samim tim čini stihove bližima na neki prijatan i neobjašnjiv način.

<<