Biografija
Aleksa
Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike.
Rođen je
1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio
svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric.
Imao je dva brata, Peru i Jakova, i
sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara
Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za
njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani
vraća se u rodni Mostar.
Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja
povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom
stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan
Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i
prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910.
godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna
snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno
obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i
rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.
Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta (Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o
patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ("Ostajte
ovdje",
"Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije
momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi
znamo sudbu" ).
Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske
ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent
bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se
okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je
pjesma
"Emina", a duh te pjesme je toliko
pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju
da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik
sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog
neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.
Šantić je bio je jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,... |