Biografija

Stevan Sremac rođen je u Senti, u Bačkoj, 11. novembra 1855. godine, gdje je proveo rano djetinjstvo. Pošto je ostao bez roditelja, ujak Jovan Đorđević dovodi ga u Beograd na dalje školovanje. Stevam Sremac se opredjeljuje za studije istorije na velikoj školi u Beogradu i za pripadnost Liberalnoj stranci. Svoj radni vijek proveo je kao profesor u gimnatijama u Nišu, Pirotu i Beogradu. Umro je 20. avgusta 1906. godine u Sokobanji.
Počeo je da piše raltivno kasno. U trideset i trećoj godini života, 1888. godine, počeo je da objavljuje prozne hronike o ličnostima i događajima iz srpske prošlosti, koje će se pojaviti kao knjiga 1903. godine pod naslovom "Iz knjiga starostavnih". To je bilo piščevo oduživanje duga profesiji istoričara, ljubavi prema nacionalnoj prošlosti i snu o velikoj Srbiji. Relističku prozu počinje da piše tek poslije dolaska u Beograd. Dugogodišnji život u Nišu bio je period stvaralačke inkubacije. Prvu realističku pripovijetku objavio je 1893. godine pod naslovom "Božićna pečenica", a potom slijede "Ivkova slava" (1895), "Vukadin" (1903), "Limunacija na selu" (1896), "Pop Ćira i pop Spira" (1898), jedan od najboljih humorističkih romana u našoj knjižavnosti i "Zona Zamfirova" (1906) najbolje komponovano Sremčevo djelo.

naslovna