U Sremčevom djelu sukobljavaju se dvije
strane njegove ličnosti: Sremac građanin i političar i Sremac pisac. Kao
građanin, Sremac je na strani starog, patrijarhalnog i starovremenskog u ljudima
i životu, na strani onoga što polako cili i nestaje. Njegov život u palanci je
život u ambijentu koji voli, koji mu "leži". Kao plitičar je na strani
konzervativnih ideja, na strani onih koji imaju i vladaju. Sremac pisac
nadvladava Sremca političara i tada nastaju pripovijetke i romani trajne
umjetničke vrijednosti.
Strvan Sremac je rasni realista. Obdaren sposobnostima posmatranja i zapažanja
pronicanja u suštini pojava i događanja. Sremac je uvijek polazio od stvarnih
činjenica i podataka, od onoga što je vidio, provjerio i zabilježio.
Izabran je za redovnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1906.
|
|
|
|
|
|