| Napisao je oko 40 pripovjetki, tri drame u stihu:
Stanoje Glavaš, Seoba Srbalja i Jelisaveta. Ostavio je nezavršen
povijesni roman Ratnici o srpsko-turskom ratu 1876.-1878. Jakšić je stvarao lirsku, epsku i dramsku poeziju. Svoje lirske pjesme objavljuje skoro po svima srpskim časopisima. Za života je objavio zbirku svoje lirike Pesme. Najznačajnije epske pjesme su: Bratoubica, Nevesta, Pivljanina Baja, Barjaktarovići, Mučenica i Pričest. Napisao je i tri drame u stihu: Seoba Srbalja, Jelisaveta i Stanoje Glavaš. Njegov rad na drami je dvostruko obilniji nego na lirici i epici. Jakšić je jedan od najranijih i najplodnijih srpskih pripovjedača. Najviše je pisao u prozi: oko četrdeset pripovjetki i skica, od kojih nekoliko nedovršenih. Od drama, umjetnički je najuspjelija Jelisaveta kneginja crnogorska, pisana u duhu šekspirovske dramaturgije, sa namjerom da se na povijesnoj osnovi prikaže i jedna politička drama, tako važna za cjelokupnu srpsku povijest, a vezana za vladarevu ženu, porijeklom strankinju. Mnogo sukoba, strasti, mržnje, oblikuju dramatičan odnos među junacima, i zbog toga je logično što dva glavna junaka, Jelisaveta i Radoš Orlović, na kraju tonu u ludilo. Najmanje je radio na lirici, pa ipak, Đura Jakšić je stvorio izvjestan broj pjesama od trajne i klasične vrijednosti. Neke od njih, kao Na Liparu, Mila, Koga da ljubim, Put u Gornjak, Kroz ponoć nemu, spadaju u najbolje stihove srpske poezije. |
|
|
|
|
|
|