ESEJ
Ovaj roman je prvo veliko djelo velikog ruskog pisca Fjodora M. Dostojevskog, djelo koje ga je svrstalo u sam vrh svijetske književnosti. Roman je opširan, što je karakteristično za period realizma, kome ovaj pisac i pripada.
Radnja romana je složena, čemu doprinosi mnoštvo likova i nekoliko paralelnih priča, koje su povezane sa glavnom pričom. Zločin i kazna prati dio života bivšeg studenta prava, Rodiona Romaniča Raskoljnikova, prije, za vrijeme i poslije zločina kojeg je izvršio, ubivši babu zelenašicu i njenu sestru Lizavetu. Ovaj student je ''samo'' testirao svoju teoriju u kojoj se govori o tome da neki ljudi imaju pravo da prekorače granice zakona, jer su oni malobrojni ljudi, osobe koje čovječanstvo vode u viši stepen razvoja, i postoji masa koja radi po zakonu i koja ga legitimiše. Raskoljnikovljev plan djeluje krajnje logično- ubiti babu, parazita, koji nikome ne koristi, već, naprotiv, svima šteti i njen novac utrošiti u mlade snage koje svaki dan propadaju. Međutim, Raskoljnikov izvršava zločin i poslije njega se nalazi u bunilu, zbog kojeg čini krupne greške zbog kojih se obruč policije oko njega steže. Novac i dragocjenosti koje je ukrao ne koristi, nego ih sakriva pod kamen u jednom napuštenom dvorištu. Majka mu šalje pismo u kojem mu govori šta se sve dešavalo sa njom i njegovom sestrom Dunjom, u periodu njegovog trogodišnjeg odsustva. Raskoljnikov saznaje da se njegova sestra treba udati za trgovca Lužina, čovjeka koji ''već'' ima svoj kapital i koji ''izgleda'' dobar. Rodion je bio bijesan i shvatio je da se njegova sestra Dunja žrtvuje za njega. On to nije mogao da podnese, pa je odlučio da uništi tu vezu kada njegove majka i sestra dođu u Petrograd. Od majke je dobio 35 rubalja, od kojih je njegov prijatelj Razumihin potrošio deset i kupio mu odjeću, dok je ovaj bio u bunilu i vatri. Rodion je, poslije, pozvan u policiju, ali samo zbog njegovog dugovanja gazdarici, a ne zbog dva brutalna ubistva koja je počinio. Sa Lužinom je bilo više neprijatnih scena, od kojih je jedna rezultovala njegovim konačnim porazom, jer je Rodion imao pomoć Lebezjatnjikova, čovjeka kod koga je Lužin stanovao i koji ga je učio savremenim filozofskim strujanjima. Naime, Lužin je na krajnje prljav način htio da zavadi Raskoljnikova sa majkom, preko Rodionove prijateljice Sonje, kojoj je dao 10 rubalja kao milostinju, ali joj je krišom ubacio 100 rubalja u džep i potom je na sahrani njenog oca, bivšeg činovnika Marmeladova, optužio za krađu (Marmeladova su pregazila kola, jer je bio pijan). Dunja se uvjerila koliko je Lužin čudovište, i odmah je raskinula sa njim. Dunja je radila kod Svidrigajlova, koji je poslije njenog dolaska u Petrograd otrovao ženu i sam došao u ovaj ruski grad. Pričao je sa Rodionom i jurio je Dunju, ali je poslije svega, čak i napete situacije sa Dunjom, u zaključanoj sobi, dao svojoj mladoj zaručnici i Sonji pare, a čak je zbrinuo i Sonjinog mlađeg brata i sestre u sirotištu, jer je njihova majka umrla od tuberkuloze. Poslije ovoga je izvršio samoubistvo. Rodion je bio Sonjin prijatelj i njoj je prvoj rekao da je ubica. Porfirije Petrovič mu je rekao otvoreno da zna da je kriv. Raskoljnikov se, na kraju predao policiji, majka mu je umrla u blaženom neznanju i crnim slutnjama, skoro luda, a Dunja i Razumihin su se vjenčali. Sonja je otišla za Rođom u Sibir, gdje je on konačno shvatio da je voli, pa se okrenuo njenom načinu života, vjeri, i započeo je svoje duhovno uzdizanje i obnavljanje, ali kako i sam pisac kaže, to bi već bio početak neke druge povijesti.
Dostojevski pripada psihološkom realizmu, ali njegova pozicija je vrlo specifična. Ovo je pisac koji uvodi psihoanalizu prije njenog nastanka, pisac koji nema ambiciju samo da prikaže jedno društvo, nego i da prikaže mehanizme funkcionisanja psihe ljudi u određenom vremenu i određenim prilikama. Likovi Dostojevskog su snažno individualizovani, imaju svoje vrline i mane, i što je najvažnije- obrasce svijesti koji ih tjeraju na djelovanje. Upravo je zbog ovih karakteristika Dostojevski odvojena kategorija u istoriji književnosti, jer predstavlja sponu između starog i novog, nečega što je trajalo cijeli vijek, i nečega što je tek trebalo doći. Mnogi ovoga pisca nazivaju najvećim psihoanalitičarem u književnosti, što je potpuno tačno.
Upravo je zbog ovih, i mnogih drugih, elemenata Dostojevski najveći ruski pisac XIX vijeka.
|
|
|
|
|
|