Knjizevni rad
Prvi Boccaccijevi knjizevni pokusaji bili su roman "Filocolo"
(1336.), spjev "Filostrato" (1336.) i poema "Teseida" (1339.). Za njegov
knjizevni rad inspirirala ga zena koju ce u svojim pjesmama nazvati Fiammettom.
Nakon 1340. i narednih pet godina nastaju djela - ekloga "Ninfale d' Ameto",
alegorijska poema "Amorosa visione", prozna "Elegia di madonna Fiammetta" i
pastoralna pjesma "Ninfale Fiesolano". Sudbonosne 1348. godine dok je kuga
nemilice morila Fiorentince zapoceo je pisati knjigu koja se zove "Decameron".
To jedinstveno remek-djelo svjetske knjizevnosti dovrseno je pet godina kasnije.
U posljednjem razdoblju svoga stvaralastva Boccaccio je vise ucenjak nego
umjetnik te, osim satire "Corbaccio o labirinito d'amore" (1354.-1355.), pise
svoja djela u humanistickom duhu i na latinskom jeziku. Pored toga napisao je i
sesnaest ekloga pod naslovom "Bucolicum carmen"; anegdotske zbirke "De casibus
virorum illustrium" i "De claris mulieribus". Te petnaest knjiga "De genealogiis
deorum gentilium" u kojima je anticka mitologija protumacena u njenom povijesnom,
alegorijskom, moralnom i simbolickom smislu. Boccaccio je takodjer bio prvi 'dantist'.
O davnasnjoj njegovoj ljubavi prema Danteu svjedoce "Trattatello in laude di
Dante" (1357. - 1362.) te komentar prvih 17 pjevanja "Pakla".
Boccaccio je uzivao veliki ugled i bio je cijenjen kod svojih sugradjana te mu
je komuna povjeravala razlicita putovanja u svojstvu poklisara u Ravenu, Rim i
Avignon i drugdje. Boccaccio 1362. dozivljava duhovnu krizu izazvanu pozivom
nekog redovnika, Gioacchina Cianija, da misli na smrt te da se odrekne
svjetovnih interesa pa i knjizevnosti. Posljednje godine zivota pjesnika je
pratila bolest i oskudice. Nisu uspjeli njegovi pokusaji da dobije sigurnu i
unosnu sluzbu u Napulju, te se sklonio u Certaldo. Odatle se odazvao pozivu
firentinske komune da javno tumaci Danteovu "Bozanstvenu komediju", ali je tu
svoju zadnju djelatnost zbog bolesti morao prekinuti. Umro je u Certaldu, gdje
je i sahranjen, 21. prosinca 1375. godine u 62-oj godini zivota.