Ivo Andric je rodjen 9.oktobra 1892. godine u Dolcu pored Travnika
u tadasnjoj Austro-Ugarskoj. Otac mu je bio Antun Andric, skolski
posluzitelj, a majka Katarina Andric (rodjena Pejic). Djetinjstvo je
proveo u Visegradu, gdje je zavrsio osnovnu skolu. Andric 1903.
godine upisuje Veliku gimnaziju u Sarajevu, a slovensku istoriju i
knjizevnost studira u Zagrebu, Becu, Krakovu i Gracu.
U gimnazijskim danima je pripadao naprednom nacionalistickom
pokretu Mlada Bosna i bio je strastveni borac za oslobodjenje
juznoslovenskih baroda od Austro-Ugarske vlasti.
Svoju prvu pjesmu "U Sumrak" objavio je 1903. godine u
"Bosanskoj vili". Naredne godine zapoceo je studije na filozofskom
(Mudroslovnom) fakultetu Kraljevskog sveucilista u Zagrebu. Skolovanje je nastavio u Becu, a zatim u
Krakovu gdje ga zatice Prvi svijetski rat. Po izbijanju rata vraca se u zemlju. Odmah po dolasku u Split,
sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi u sibensku, a zatim mariborsku tamnicu, u kojoj ce,
kao politicki zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. Dok je bio u tamnici u Mariboru, pisao je pjesme
u prozi. Andric je imao veoma uspjesnu diplomatsku karijeru. Radio je kao diplomata u konzulatima u
Bukurestu, Trstu i Gracu. U to vrijeme objavio je zbirku pjesama u prozi "Nemiri", pripovijetke
"Corkan i Svabica" , "Mustafa Madzar", "Ljubav u kasabi" itd. 1925. godine objavljena je njegova
pripovijetka "Most na Zepi". U periodu od 1930 do 1933 objavio je prvi dio triptiha "Jelena, zena koje nema".
Godine 1954. postao je clan Komunisticke partije Jugoslavije i prvi predsjednik Saveza knjizevnika Jugoslavije.
Prvi je potpisao Novosadki dogovor o srpskohrvatskom knjizevnom jeziku. Te godine stampao je u Matici
srpskoj roman "Prokleta avlija". Dobio je Nobelovu nagradu za knjizevnost 1961. godine za "Kompletno
knjizevno djelo o istoriji jednog naroda", sa romanom "Na Drini cuprija" (1945) kao vrhuncem tog djela.
Ivo Andric je umro 13.marta 1975. godine u Beogradu.
Djela:
Ex ponto, stihovi u prozi, 1918.
Nemiri, stihovi u prozi, 1920.
Put Alije Djerzeleza, 1920.
Most na Zepi, 1925.
Anikina vremena, 1931.
Portugal, zelena zemlja, putopisi, 1931.
Spanska stvatnost i prvi koraci u njoj, putopisi, 1934.
Razgovor sa Gojom, esej, 1936.
Na Drini cuprija, roman, 1945.
Deca, zbirka pripovijetki
Gospodjica, roman, 1945.
Travnicka hronika, roman, 1945.
Prica o vezirovom slonu, 1948.
Prokleta avlija, novela, 1954.
Igra, 1956.
O prici i pricanju, besjeda povodom dodjele Nobelove nagrade, 1961.
Jelena, zena koje nema, roman, 1963.
Sta sanjam i sta mi se dogadja, lirske pjesme, 1918.
Omer pasa Latas, 1977.