"DERVIS I SMRT"
O
DJELU:
To je istorijski roman sa savremenom tematikom. U njemu se pojavljuje problem sukoba pojedinca s vremenom u kojem zivi.Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog".Zivi ništa ne znaju. Poucite me, mrtvi, kako se moze umrijeti bez straha, ili bez uzasa.Nije covjek ono što misli, vec ono što cini.Kad bi Bog kaznjavao za svako ucinjeno zlo, ne bi na zemlji ostalo nijedno zivo bice.Svako osjeca strah pred onim što ga ceka...Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da ce nas stici. Izuzetka nema, ni iznenadjenja, svi putevi vode do nje...Svi idemo od jedne obale do druge, po tankom konopu svoje zivotne staze, i svakome se zna kraj, razlike nema.Pravda je pravo da ucinimo ono što mislimo da treba.A samo Bog zna svaciju krivicu, ljudi ne znaju.... jer je najpreci onaj kome je najteze.Uvijek svi znaju za nesrecu i zlo, samo dobro ostaje skriveno.Zena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je pametnija, odlucnija, ljupkija nego ikad.Dobri ljudi su sreca na ovome svijetu.Kad vidiš da mlad covjek stremi u nebo, uhvati ga za nogu i svuci na zemlju".
KARAKTERIZACIJA
LIKOVA:
AHMED NURUDIN,
derviš:
Glavni lik djela:''Cetrdeset mi je
godina, ruzno doba: Covjek je još mlad da bi imao zelja, a vec star da ih
ostvaruje.Šejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i najcistijeg, a
tekija u kojoj zivim nalazi se na izlasku iz kasabe, medju crnim i surim
gudurama što zaklanjaju širinu neba...Dvadeset godina sam derviš, a malim
djetetom sam pošao u školu, i ne znam ništa izvan onoga što su htjeli da me
nauce. Ucili su me da slušam, da trpim, da zivim za vjeru. Boljih od mene je
bilo, vjernijih nema mnogo.Imao sam porodicu, zivjela je svojim zivotom, moja po
krvi i dalekom sjecanju, po djetinjstvu koje cijelog zivota zatrpavam, varajuci
se da je mrtva, moja je tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i
koristi, iako je zato bila i hladna.''
HASAN:
''Na konju ispred dzelepa jahao je
Hasan, u crvenoj kabanici, upravan, vedar, jedini on miran i nasmijan u toj
guzvi...Sjedio je sa hafiz-Muhamedom, u cardaku, iznad rijeke, u plavom mintanu,
podšišane mekane brade, jagom namirisan, svjez, nasmiješen...''
ISHAK,
bjegunac:
''Njegov glas se cuje
drukcije nego ostali, dublji je i muškiji, njegova molitva nije molba vec
zahtjev, oci su mu oštre, pokreti gipki, ime mu je Ishak, zovem ga tako jer je
tu i jer mu ne znam ime, a treba da znam.A njegov glas je miran, cak nije ni
srdit, cinilo mi se da zvuci gotovo veselo, podsmješljivo izazovno, da ne
odgovara ni nabusito ni ponizno vec ravnodušno, kao da je iznad svega što se
dešava, kao da zna nešto što ga cini sigurnim.''
MULA-JUSUF:
''Onda je sišao Mula-Jusuf. Klepet njegovih nanula je spor, suviše odmjeren za
njegovo bujno zdravlje, on svome drzanju poklanja više paznje nego ijedan od nas,
jer ima više da krije. Nisam vjerovao toj smirenosti, licila je na laz, na
neprirodnost, sa njegovim rumenim licem i njegovih svjezih dvadeset pet godina.''