Filip Višnjić je prešao u Srbiju 1809. godine, kad se srpska vojska onoga ljeta preko Drine natrag vratila, i posle toga od 1813. godine jednako je živio po srpskim logorima oko Drine. Kad Turci 1813. godine opet ovladaju Srbijom, i on s familijom svojom predje u Srijem i namjesti se u selu Grku. Čujući ja da on zna lepijeh pjesama, osobito od Kara-Djordjina vremena, dobavim ga Šiaštovac 1815. godine (pošto me Podrugović ostavi), te onda od njega prepišem kako ove koje su štampane tako još tri od Kara-Djordjina vremena koje sam ostavio da njima, ako bog da zdravlja, načinim petu knjigu. Ja zacijelo mislim da je sve nove pjesme od Kara-Djordjina vremena Filip sam spjevao. Kako mi je kazivao, on je oslijepio u mladosti od velikih boginja, a potom je išao ne samo po cijelom bosanskom Pašaluku nego je u Skadar, te prosio pjevajući uz gusle. Ja sam onda nagovarao da ide opet u Srbiju, želeći da bi on ondje još koju pjesmu spjevao, no nikako ga na to nijesam mogao nagovoriti, jer mu je bilo vrlo dobro u Srijemu; gdje je god došao, ljudi su ga zbog njegovijeh pjesama častili i darivali; sina je svoga bio dao u Grku u školu; imao je svog konja i taljige, i čisto se bio pogospodio. Prije nekoliko godina čuo sam da je umro u Grku. Kad sam ja od njega pjesme prepisivao bilo mu je oko 50 godina.

Nazad