Esej
Andriceve pripovjetke:
U njegovim pripovjetkama najvise paznje posvecuje malom covjeku, ali ne malom po polozaju, rastu ili bogatstvu, vec gledano naspram citavog covjecanstva. Andric izdvaja jednu iz mora sudbina i pokazuje nam uspone i padove covjeka koji je nosi. On na tako vjest naci, na vrlo malo papira, uspjeva da nam docara zivot onakav kakav jeste - nekad okrutan a nekad sladak kao med. Pisac ipak najvise paznje posvecuje nesrecnim sudbinama. Cesto prikazuje likove koji su u sukobu sa svijetom a ponekad i sa samim sobom. Tesko je, gotovo nemoguce, savladati svijet i drustvo ako se boris sam i to Andric naglasava u svom djelu Prica o kmetu Simeunu. Simeunovi snovi o tome da ce mu se zivot promjeniti i da ce se desiti nesto sto ce izmjeniti njegov polozaj rasprsli su se pred silom jacom od njega. On je izgubio bitku protiv sistema jer je u nju krenuo nepromisljeno. Zivot mu propada zbog neispunjenih ocekivanja i uzaludne borbe. Ono sto je u Andricevim djelima neizbjezno je element istorije. On pokazuje istorijske dogadjaje i povezuje ih s ljudima, svjedocima i posmatracima. Govori i o istorijskim gradjevinama i o drugoj strani njihovog sjaja. U pripovjeci Most na Zepi uporedo nam predstavlja rast prelijepog mosta i mentalni, moralni i duhovni pad covjeka koji ga gradi. Andric uzima i istorijske licnosti i stavlja ih u svoja djela ali nam ne govori ono sto o tim ljudima vec znamo iz istorije, vec o njihovom drugom licu, ljudskom i ranjivom. U njegovim pripovjetkama zanimljiv je opis i polozaj zene. On nema njihov univerzalni prikaz vec ih prikazuje drugacije u svakom djelu. Jedne su svetice, druge gresnice, ali su sve stvarne i skoro opipljive, bez obzira da li su glavne junakinje, kao u prici Anikina vremena, ali samo sporedni likovi, kao u pripovjeci Put Alije Corzoleza. Fantastican je Andricev prikaz obicnog zivota u pripovjeci Kosa. Ni tragicna, ni zvjezdana, sudbina seljaka Vitomira je sasvim obicna, bas kao sto je i vecina nasih sudbina.
Ivo Andric je savrsenim opisima u potpunosti docarao atmosferu u svojim djelima. Dok citamo njegove knjige u momentu se nadjemo u varosicama, selima i gradovima koje opisuje i skoro mozemo dotaci njegove likove, kao da su zivi, kao da su pored nas.
 |
 |
 |
 |
 |
 |