PODMUKLO DEJSTVO BIOGRAFIJE
1935, 22. februara u Subotici rođen Danilo Kiš,
od oca Eduarda Kiša (do njegove trinaeste godine Eduard Kohn), mađarskog
Jevrejina i majke Milice (rođene Dragićević), Crnogorke - kao njihovo drugo dete
(prvo je kći Danica rođena 1932).1937. Porodica Kiš seli se iz Subotice u Novi
Sad. „1939. U Novom Sadu, u Uspenskoj crkvi kršten po
pravoslavnom obredu u vreme donošenja
antijevrejskih zakona u Mađarskoj. Poseta ocu u kovinskoj bolnici.
1941. Počinje rat.
1942. Januar: novosadski „hladni dani“; ubijene
su stotine vojvođanskih Srba i Jevreja. Porodica
Kiš je u Bemovoj 21.
Mađarski vojnici odvode i Eduarda Kiša. U Vojvodini traju progoni Jevreja.Porodica Kiš seli se u zapadnu Mađarsku, u rodni
kraj Eduarda Kiša. 1944. Eduard Kiš odveden je (zajedno sa većinom
svojih rođaka) u Zalaegerseg, a odatle u Aušvic
iz kojeg se neće vratiti.
Eduard Kiš bio je viši inspektor državnih
železnica, pisac „Konduktera“ – jugoslovenskog reda vožnje železničkog,
autobuskog, brodskog i avionskog saobraćaja i patio je od neuroze straha.Danilo Kiš piše svoje prve pesme. 1947. Milica Kiš, sa svojom decom Danicom i
Danilom, posredstvom Crvenog krsta repatrirana na Cetinje, kod svog brata, Rista
Dragićevića, poznatog istoričara i komentatora Njegoša.
1951. Umrla Milica Kiš.
1953. U časopisu Omladinski pokret objavljena
prva Kišova pesma Oproštaj s majkom.1954. Završava srednju školu na Cetinju. Upisuje se na Filozofski fakultet u Beogradu. 1957. Postaje član redakcije „Vidika“ u čijem
uredništvu ostaje do aprila 1960.
1958. Diplomirao na Filozofskom fakultetu
u
Beogradu kao prvi student na katedri za Istoriju svetske književnosti sa
teorijom književnosti. 1959. Prvi „prelazak granice“ kod Sežane, na putu
za Pariz. Piše romane Mansarda i
Psalam 44. 1960. Završava poslediplomske studije odbranom
rada „O nekim odlikama ruskog i francuskog simbolizma“. 1961. Na odsluženju vojnog roka (mart 1961-mart
1962) u Bileći i Delnicama. 1962. U izdanju beogradskog „Kosmosa“ objavljena
prva dva Kišova romana: Mansarda (satirična poema) i Psalam 44. Neobjavljeno rešenje za korice prvog izdanja
knjige Mansarda/Psalam 44 (Leonid Šejka) 1967. Pronađeno „Veliko zaveštanje“.
1969. Objavljena zbirka priča Rani jadi (za decu
i osetljive). U izdanje u okviru izabranih dela Kiš je, 1983. godine, u tu
zbirku uvrstio i priču „Eolska harfa“. „Veliko zaveštanje“ i poslednje poglavlje
Peščanika - „Pismo ili Sadržaj“ 1972. Objavljen roman Peščanik, treća knjiga iz
„porodičnog ciklusa“.1973. Dobija NIN-ovu nagradu za roman Peščanik
koju će nekoliko godina kasnije vratiti.
1973-1976. Radi kao lektor za srpskohrvatski
jezik na Univerzitetu u Bordou. Piše Grobnicu za Borisa Davidoviča. 1974. Objavljena knjiga intervjua Po-etika,
knjiga druga. 1976. Objavljena zbirka priča Grobnica za Borisa
Davidoviča (sedam poglavlja jedne zajedničke povesti). Dodela nagrade „Ivan Goran Kovačić“ U jesen počinje „neviđena hajka“ oko Danila Kiša
i knjige Grobnica za Borisa Davidoviča.
1977. Nagrada „Ivan Goran Kovačić“ za knjigu
Grobnica za Borisa Davidoviča. 1978. Objavljena polemička knjiga Čas anatomije;
u toj knjizi Kiš je izložio književnoteorijske postavke na kojima počiva
Grobnica za Borisa Davidoviča i u odbrani svojih stavova (ne samo književnih),
superiorno (kako je tvrdila većina kritičara) odbacio napade na sebe i svoju
knjigu. 1979. Nagrada Železare Sisak za knjigu Čas
anatomije. Od oktobra živi u Parizu u „izabranom izgnanstvu“
(Gorki talog iskustva, 178) kao jedna vrsta prognanika „u džojsovskom značenju
te reči“ (Gorki talog iskustva, 161). Do 1983. predaje srpskohrvatski jezik i
književnost u Lilu.
1980. Nagrada Grand aigle d'or de la ville de
Nice za celokupan književni rad. 1981. Rastaje se sa Mirjanom Miočinović. Od tada
do kraja života sa Pascale Delpech. 1983. U okviru Djela Danila Kiša po prvi put
objavljene knjige Noć i magla, Homo Poeticus i zbirka priča Enciklopedija
mrtvih.
1984. Dobija Andrićevu nagradu za zbirku
pripovedaka Enciklopedija mrtvih. Žak Lang uručuje Kišu orden Viteza umetnosti i
književnosti 1986. Dobija nagradu „Skender Kulenović“ i
francuski orden „Vitez umetnosti i književnosti“.
„Započinje rad na knjizi Život, literatura (A
Central European Encounter, Confidential Talk with Gabi Gleichmann). U oktobru učestvuje na 48. međunarodnom kongresu
PEN-a u Njujorku. 1987. Sedmojulska nagrada. 1988. Izabran za dopisnog člana SANU. Dobija
Avnojevu nagradu i dve značajne međunarodne književne nagrade, u Italiji (Premio
di Tevere) i u Nemačkoj (Preis des Literaturmagazins). 1989. U martu boravi u Izraelu gde sa ekipom
Avala filma i rediteljem Aleksandrom Mandićem snima razgovor sa Evom Nahir i
Ženi Lebl, dvema Jevrejkama koje su prošle kroz pakao naših otoka (Golog i
drugih). Od 12. do 15. februara 1990. sarajevska televizija emitovala je tu
dokumentarnu seriju pod naslovom Goli život. Američki PEN dodeljuje mu Bruno Shulz Prize.
Knjige su mu prevedene na tridesetak jezika.
15. oktobra u Parizu umro je Danilo Kiš. Po
svojoj želji sahranjen u Beogradu, po pravoslavnom obredu. Borislav Pekić je tih
dana zapisao:
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |