Motivaciju je moguće posmatrati kao lančanu reakciju: potrebe koje osjećamo dovode do želja ili ciljeva kojima težimo što uzrokuje napetost (tj. neispunjene zahtjeve) koja vodi radnjama za ostvarenje ciljeva što konačno rezultira zadovoljstvom.

Objašnjenje lanca je složeno.U prvom redu, osim u slučaju fizioloških potreba kao što je hrana, potrebe nosu nezavisne od okruženja: miris hrane može uzrokovati glad, niže stanje termometra može uzrokovati hladnoću, a pogled na hladno piće može uzrokovati veliku žeđ.

Okruženje ima veliki uticaj na našu percepciju sekundarnih potreba.Unapređenje na poslu može prouzrokovati želju za još višim položajem.Izazovan problem može pojačati želju da njegovim rješavanjem nešto postigne.Srodna društvena skupina može uvećati nečiju potrebu za povezivanjem,  te,  naravno, ako neko boravi sam više nego što želi to može rezultirati snažnom motivacijom za druženje s ljudima.

Na drugom mjestu, lanac  potreba - želja - zadovoljstvo ne djeluje uvijek tako jednostavno kako je prikazano.Potrebe uslovljavaju ponašanje, ali potrebe takođe mogu rezultirati iz ponašanja.Zadovoljenje jedne potrebe može voditi želji za zadovoljenjem drugih potreba.Na primjer, potreba za postignućem može biti pomaknuta zadovoljstvom koje rezultira iz ostvarenja željenog cilja ili umanjena neuspjehom.Jednosmjerna priroda lanca dovedena je u pitanje radovima nekih biologa koji su ustanovili da potrebe nisu uvijek uzrok ljudskog ponašanja već mogu biti i rezultat ljudskog ponašanja.Drugim riječima ponašanje je često ono što ljudi čine, a ne zašto to čine.