Je li fenomen izbjegavanja posla univerzalan?Vjerovatno nije!Pogledajmo zašto
se učinak društvenog besposličarenja vjerovatno javlja u izrazito
individualističkim društvima poput Sjedinjenih Američkih Država, a ne
u kolektivističkim društvima poput Japana ili Republike Kine.U
individualističkoj kulturi dominira lični interes."Zabušavanje"
će se vjerovatno javiti u takvim kulturama zato što će maksimalno povećati
individualnu ličnu dobit.Ali, izbjegavanje posla ne bi se trebalo
javljati u kolektivnim društvima zato što su pojedinci u takvim
kulturama prije motivisani grupnim ciljevima, nego ličnim
interesom.Pripadnici radnih grupa u zemljama poput Japana će raditi kako
bi postigli kolektivne ciljeve svoje grupe bez obzira na mogućnost
identifikacije njihovog inputa.Odnosno, oni svoje akcije smatraju
komponentom koja je bitna za postizanje cilja grupe.Preliminarni dokazi
potvrđuju ovu logiku.Poređenje osoba koje se školuju za vodeće položaje
iz Sjedinjenih Američkih Država i Republike Kine su pokazala da se učinak
društvenog "zabušavanja" pojavljuje među Amerikancima, ali ne
među Kinezima.Kinezi nisu pokazali nikakvo "zabušavanje", tj.
pokazali su da postižu bolji učinak u grupi, nego kad rade sami.Ovo
pokazuje da se "zabušavanje" ne javlja u svim kulturnim okruženjima.Kako
ga pretežno proučavaju američki naučnici, izgleda da se ta istraživanja
mogu najbolje primjeniti u izrazito individualističkim zemljama poput
Sjedinjenih Američkih Država.Iz toga proizilazi da se implikacije za
disciplinu organizacijskog ponašanja ovog učinka na radne grupe moraju
kvalifikovati tako da odražavaju kulturne razlike.U izrazito kolektivističkim
društvima, ljudi koji imaju vodeće uloge bi se trebali dobro osjećati
dok koriste grupe, uprkos tome što se individualna zalaganja ne mogu
odmah indentifikovati. |