Je li fenomen izbjegavanja posla univerzalan?Vjerovatno nije!Pogledajmo zašto se učinak društvenog besposličarenja vjerovatno javlja u izrazito individualističkim društvima poput Sjedinjenih Američkih Država, a ne u kolektivističkim društvima poput Japana ili Republike Kine.U individualističkoj kulturi dominira lični interes."Zabušavanje" će se vjerovatno javiti u takvim kulturama zato što će maksimalno povećati individualnu ličnu dobit.Ali, izbjegavanje posla ne bi se trebalo javljati u kolektivnim društvima zato što su pojedinci u takvim kulturama prije motivisani grupnim ciljevima, nego ličnim interesom.Pripadnici radnih grupa u zemljama poput Japana će raditi kako bi postigli kolektivne ciljeve svoje grupe bez obzira na mogućnost identifikacije njihovog inputa.Odnosno, oni svoje akcije smatraju komponentom koja je bitna za postizanje cilja grupe.Preliminarni dokazi potvrđuju ovu logiku.Poređenje osoba koje se školuju za vodeće položaje iz Sjedinjenih Američkih Država i Republike Kine su pokazala da se učinak društvenog "zabušavanja" pojavljuje među Amerikancima, ali ne među Kinezima.Kinezi nisu pokazali nikakvo "zabušavanje", tj. pokazali su da postižu bolji učinak u grupi, nego kad rade sami.Ovo pokazuje da se "zabušavanje" ne javlja u svim kulturnim okruženjima.Kako ga pretežno proučavaju američki naučnici, izgleda da se ta istraživanja mogu najbolje primjeniti u izrazito individualističkim zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država.Iz toga proizilazi da se implikacije za disciplinu organizacijskog ponašanja ovog učinka na radne grupe moraju kvalifikovati tako da odražavaju kulturne razlike.U izrazito kolektivističkim društvima, ljudi koji imaju vodeće uloge bi se trebali dobro osjećati dok koriste grupe, uprkos tome što se individualna zalaganja ne mogu odmah indentifikovati.